U povodu Svjetskoga dana bolesnika koji se slavi na blagdan Gospe Lurdske u petak, 11. veljače, misno slavlje u kapeli sv. Josipa u KBC Split na Firulama predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U koncelebraciji su bili: bolnički kapelan na Firulama don Šimun Doljanin i nadbiskupov tajnik don Nikola Šakić.
Misnom slavlju nazočili su: ravnatelj KBC Split prof. dr. Julije Meštrović, zamjenik ravnatelja prof. dr. Krešimir Dolić, podpredsjednik HKLD-a prof. dr. Ivica Grković, gl. med. sestra Ivanka Ercegović i dr. bolničko osoblje. Riječ pozdrava na početku mise uputio je bolnički kapelan don Šimun Doljanin kazavši: „Neka Blažena Djevica Marija svima nama danas isprosi život vječni, uskrsnuće tijela i daruje nam ovdje blagoslov.“
Nadbiskup se pridružio pozdravima zahvalivši liječnicima i cijelom medicinskom osoblju na samoprijegornoj skrbi za zdravlje ljudi. Naglasio je važnost skrbi za cjelovito čovjekovo zdravlje, zdravlje duha, duše i tijela te pozvao na molitvu upućenu liječniku Isusu Kristu, našem Spasitelju kako bi sve svoje poteškoće i križeve uključili u Njegovu spasonosnu žrtvu otkupljenja.
U svojoj je propovijedi nadbiskup govorio o zdravlju i o bolesti, o skrbi za bolesne. Naglasio je da kad govorimo o zdravlju govorimo o daru, a ne o posjedu koji nam netko drugi može oduzeti. U bolesti nam drugi treba i ne možemo bez njega, kazao je nadbiskup dodavši da je Svjetski dan bolesnika ustanovio papa Ivan Pavao II. prije 30 godina kako bi u Božjemu narodu, katoličkim zdravstvenima ustanovama i civilnome društvu osvijestio važnost posvećivanja pozornosti i pažnje bolesnicima i onima koji o njima brinu. „Zdravlje je važno i veliko bogatstvo koje imamo i za koje ne znamo da ga imamo dok ga ne izgubimo. Pri izricanju čestitki želimo jedni drugima mira i zdravlja. Lakše je čovjeku izgubiti materijalno bogatstvo nego zdravlje“, kazao je nadbiskup.
Papina ovogodišnja poruka za Svjetski dan bolesnika naslovljena je „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6, 36). U tom je svjetlu nadbiskup Barišić naglasio da je Bog milosrđe i da milosrđe uz ljubav najbolje izražava Božju narav i bit. „Milosrđe dolazi do izražaja u njegovoj utjelovljenoj ljubavi, u Isusu Kristu. Isus Krist je vidljivo lice božanskog milosrđa“, kazao je nadbiskup. Evanđeoski tekst donosi događaj susreta s našom ljudskom stvarnošću. Gluhoga i nijemoga čovjeka donose prijatelji i rodbina pred Isusa, Spasitelja. Isus vidi njihovu vjeru, vjerojatno i njegovu ali je on ne može izraziti. Prvo ga izvodi iz mase, kako bi s njime bio nasamo. Vrednuje ga i uspostavlja s njim osobni kontakt. Isus liječi gluhonijemoga, koji je čuo Njegove riječi koje su ga pročistile te on sada može artikulirano govoriti. Nadbiskup je u tom svjetlu podsjetio na poteškoću sa slušanjem drugoga, na neartikulirani govor koji stvara pomutnju u komunikaciji te je s tim u vezi upitao: „Što čujemo, kako čujemo, čujemo li uopće i koliko čujemo druge, Gospodina i Njegovu riječ? Tek kad čujemo onda možemo govoriti. Mnogi imaju pogrešnu sliku o Bogu pa ne mogu govoriti. Ima onih koji imaju ispravnu sliku ali ne artikuliraju govor ispravno pa izostane jasnoća.“
Na kraju svoje propovijedi obratio se liječnicima, medicinskim sestrama, cijelom bolničkom osoblju naglasivši kako je bolnica uistinu dom milosrdnog samarijanca u kojemu se bolesnome pruža potrebna liječnička skrb. „Vi ste produžena Kristova ruka prema braći i sestrama koji se nalaze zarobljeni duševno ili tjelesno. Ovo vrijeme koronavirusa još vas je više vrednovala u očima svih nas. Vidimo da je to osoblje koje s nogu pada, zaboravlja sebe i žrtvuje se. Važno je da imamo i danas znakove Božjeg milosrđa među nama.“ Budući da je Svjetski dan bolesnika povezan s Gospom Lurdskom naglasio je da je Marija model Crkve, majka koja ima srca i dušu za svoju djecu i da se za Gospina svetišta može reći da su „mjesta ozdravljenja i tjelesnog i duševnog. Zato danas u Lurdu i u drugim svetištima bolesnici vide svoj dom, nadu, ljubav, pažnju. Ovaj dan je na svoj način poziv svima nama da vidimo koliko činimo i možemo li činiti više. Geste dobrote su važne kao lijekovi jer se tada naši bolesnici osjećaju važniji nego njihova bolest.“ Zahvalivši još jednom svima u bolnici za ljubav i milosrđe koje ukazuju bolesnicima, pozvao je svih na zahvalnost i molitvu za bolničko osoblje.