Dragi prijatelji kao što znate epidemija se opet malo razmahala i po našoj župi. Nije nešto strašno ali bolje na vrijeme spriječiti. Od sutra je i on line nastava. Molimo vas i ovim putem da se malo pričuvamo. Da nam se ne dogodi da nas zatvore i ove godine za Uskrs.
“Tko ljubi svoj život, izgubit će ga” Čuli smo tu rečenicu danas sa naših oltara u crkvama. Ovih dana je godišnjica nerazumnog i nepotrebnog zatvaranja crkvi,zabrana misa sa narodom,uklanjanja blagoslovljene vode i regularnog pričešćivanja u našim crkvama. Loša je to odluka naših crkvenih vlasti koju su i oni sami priznali. Dopuštanje svjetovnih vlasti da zapovjeda Crkvi koja je božanska ustanova je van svake pameti. I biskupi su to naposlijetku priznali; “epidemiološki stručnjaci i političari upuštaju se u područje vjere kada za tako nešto nisu mjerodavni”slušali smo u porukama biskupa za Božić. Osobno nam je drago što smo sa naših stranica iznosili takvo stajalište. Vrijeme će pokazati da je srećom u našoj Crkvi bilo hrabrih svećenika kojima je važnije bilo njihovo poslanje nego upute stožera. Ispovjedali su bolesnike i umiruće, nikoga nisu vraćali sa crkvenih vrata zbog ograničenja koju im je vlast namjerila. I ne znamo koliko smo sretni jer živimo u takvoj župi. Koliki su umirući bili uskraćeni za posljednju utjehu,a cijeli su svoj život posvetili Bogu i Crkvi. Umrli su s osjećajem izdaje možda. Bog će tražiti odgovornost za takva djela. To je sigurno. Često se pitamo,zašto je tome tako,zašto nedostaje čvrstine kod vjernika. Gledajte,svatko se od nas nastoji na naki način svidjeti okolini i društvu u kojem prebiva,radi ili djeluje. I to je sasvim legitimno. Ali postavlja se pitanje,je li ispravno. Svijet danas po svojem ponašanju i po donošenju raznih zakona ide u krivom smjeru. Taj smjer je često suprotan onome koji je Bog zapisao. Iznimka nije na žalost ni naša Domovina. Jer mnogi ljudi u politici su zapeli u vremenima u kojima su odgojeni,a to su bila vremena kada Božja riječ u društvu nije bila poželjna. I taj duh je ostao u njima. I po tome se ponašaju. Nije iznimka ni Crkva. Svjedočimo događaima u Njemačkoj,pa i u Austriji gdje se oko 300 svećenika udružilo u pobuni protiv Svetog oca i Crkve. Navodno traže demokraciju. Zar Bog nije čovjeku dao izbor. Sam bira kako će živjeti. Ali sa Božjim zapovjedima nema biranja i demokracije. Ili tako kako Bog kaže,ili nikako. Između nema. Blagoslov nastranih homeseksualnih veza, zajednička pričest sa protestantima, ženidba svećenika…..i još štošta traže po Njemačkoj i Austriji. A ni drugdje nije bolje. Mogli bi lako svjedočiti još jednom otpadništvu od Crkva za koju godinu. Novom raskolu. To je čsti primjer tog pokušaja da se svide društvu u kojem žive. Unatoč tome što to nije po Božjem nauku. Oni su kao pšenično zrnje koje ne želi umrijeti. I ne daju ploda. Gledaju samo na sebe i svoju popularnost. A ne znaju da je to početak njihovog kraja. Zato budite postojani dragi prijatelji. Ne pristajite na kompromise. Iako je teško,bolje vam je biti dobar sa Bogom ,nego se svidjeti ljudima. Svako vaše pristajanje na zakone protivne Bogu vodi vas u propast. Vaša podrška ljudima koji donose takve zakone nije ništa drugo nergo pristajanje uz njih. Sto puta smo rekli da kod Boga nema malog zla. Zlo je zlo,a dobro je dobro. Pred nama je Uskrs. Imati ćemo prigode za svetu ispovjed. Izbrišimo naša nedjela iskrenom ispovjedi i donesimo odluku da ćemo biti bolji kršćani i vjernici. Mir vam i dobro. I ostanite zdravi. Evo slikovni zapis sa današnjeg puta križa i svete mise.
