„Svaki rat naš svijet čini gorim od onoga kakvog ga je zatekao. Rat je neuspjeh politike i čovječanstva, sramotna predaja, poraz pred silama zla.“-poruka je ovo svetog oca pape Frane na ukrajinskom i ruskom jeziku.
Uz ove riječi svetog oca pape u mislima smo i molitvama za dva velika slavenska naroda, Ukrajince i Ruse koje je nemilosrdna politika i huškanja raznih svjetskih moćnika odvela u rat. I kao što papa veli,sam rat je neuspjeh, iza rata ostaje pustoš, ostaju mrtvi, ranjeni, ostaju razorene obitelji i opustošena zemlja, djeca ostaju bez roditelja, roditelji bez djece. Sve smo to na žalost doživjeli u našoj domovini.
I danas se čitanja dotiču ljudske riječi. A čovjekova besjeda često dovodi do sukoba. Riječ na riječ i eto svađe. A u većim slučajevima ta svađa ako se dogodi među političarima preraste u rat kakvome upravo svjedočimo. Mudrac Sirah nam govori koliku moć ima čovjekova riječ. Izgovorena u pravom trenutku riječ može zapaliti mase. U dobrom ili lošem smislu. Kroz povijest je bilo narodnih vođa koji su to iskoristili. Neki za dobre stvari,a na žalost puno njih je svoje riječi i svoj utjecaj upotrijebilo za širenje zla. Što to čovjeka povuče da slijedi takve ljude koji se dočepaju vlasti? Obećanja, vatreni govori….Često ostanemo zaslijepljeni ne razmišljajući o posljedicama tih riječi i obećanja. A kada val krene,teško ga je i skoro nemoguće zaustaviti. Zato mi kao vjernici uvijek u riječima trebamo tražiti ima li tu poruka koje nisu u skladu s Božjim zakonima. Trebamo ostati postojani i nepokolebljivi u nastojanju da živimo Božju riječ,kaže nam sveti Pavao. Zato nam Isus lijepo tumači u Evanđelju kakvi bi trebali biti. »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? pita nas Isus. Spominje i trun i brvno u očima. Često znamo biti licemjerni. Gledamo tuđe grijehe,a ne vidimo svoje. U razgovorima govorimo jedno,a radimo i živimo drugo. Pa evo mnogi ovaj rat komentiraju navijački iz svojih toplih domova i udobnih fotelja. A da se njih tiče i da oni trebaju uzeti pušku u ruke prvi bi zamakli u sigurnost preko granice. Isus osuđuje dvoličnost i licemjerje. Sebi često za naše postupke tražimo stotine opravdanja,dok druge za takve iste stvari osuđujemo. Ma svaki čovjek je rođen za dobro,samo ga okolina i odgoj mogu okrenuti na zlo. I u čovjeku stalno vlada borba između dobra i zla. Zato moramo prepustiti Isusu da djeluje u našem životu, otvoriti mu naša srca. Pred nama je vrijeme Korizme, vrijeme odluka. Pokušajmo odlućiti u korist dobra. Nek dobri ja nadvlada lošeg mene. Samo tako ćemo pokazati da smo Kristovi učenici i istinski vjernici. I budimo dobri ljudi, na slavu Boga i na čast svojoj obitelji. Mir vam i dobro.