Kaže jedna izreka; Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača. Slušali smo danas u čitanjima o ljudskom zadovoljstvu-nezadovoljstvu. O izraelcima koje Bog izbavi iz Egipta na čudesan način,ali kojima je u jednom trenutku bilo milije biti robljem kod punih lonaca mesa nego slobodan. Ovaj događaj je čisti dokaz da se čovjek jako teško mijenja. Postoje ljudi kojima je uvijek malo i koji su uvijek nezadovoljni i oni drugi koji u svemu vide ljepotu i zadovoljni su sa malim stvarima. Njima je život sigurno ljepši i ugodniji. Žive manje stresno i nisu opterećeni materijalizmom koji danas sve više zahvaća ovaj svijet. Da se razumijemo, lijepo je imati i materijalna sigurnost je dobra, ali kada se postane ovisan o toim materijalizmu, onda je naš život izgubljen. Postajemo robovi „punih lonaca mesa“. Gledajte, moćnici ovog svijeta imaju puste vile sa bazenima , možda i više njih, imaju silu automobila, možda i ne znaju koliko imaju odjeće, obuće….ali na njihovu žalost nisu svjesni da mogu u isto vrijeme spavati u samo jednom krevetu, voziti samo jedan automobil, jesti iz samo jednog tanjura, nositi samo jedno odijelo…..Postaju oni tako nezadovoljni i u tom svom nezadovoljstvu teže za još i samo još više. Krug se na žalost zatvara, živioti im završavaju u neredu, od brige za materijalno ne uspijevaju zadovoljiti svoju duhovnu stranu, otuđuju se,a na kraju svojerg tužnog života shvate kako su sretni dani prošli mimo njih,a svoj su život proveli u ispraznosti. Odlaze sa ovog svijeta nesretni i bez ičega kao i onaj obični čovjek koji nije puno imao ali čiji je život bio ispunjen ljubavljaju i zadovoljstvom sa malim stvarima, smijehom i radošću, radio je da bi živio, a ne živio da bi radio. Slobodan se rodio i slobodan umire. Što će ti sav novac ovog svijeta ako živiš u ispraznosti i nezadovoljstvu? Čemu se raduješ ili veseliš? Kako si proveo današnji dan? Jesi li uopće primjetio da je nedjelja koju ti je Bog namijenio za odmor duše i tijela? Bi li propao da si danas ostao sa obitelji, zahvalio Bogu, bio u svojem domu,sa svojom obitelji za svojim obiteljskim stolom. Ma ne bi. Bio bi zadovoljniji i ispunjeniji. Jer novac koji si danas zaradio sigurno ne vrijedi vremena koje si propustio,a koje ne možeš vratiti. „Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove“. Riječi svetoga Pavla danas. Promislimo svatko za sebe. Trebam li nešto mijenjati u svojem životu? Vrijeme se ne može vratiti. Nezaustavljivo prolazi, kao voda kroz dlanove. A što ti dobri čovječe radiš sa tim svojim vremenom? Provodiš li ga slobodno il kao rob“punih lonaca“. Naš nobelovac Ivo Andrić veli; „Čudno kako je malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje“. Osvrnite se zato, probudite, osjetite sreću i mir koji vam Bog daje. Budite zadovoljni i sa malim stvarima. Otvorite srca Bogu,zadovoljite i svoju duhovnu stranu. I vidjet ćete promjenu u svojem životu. Završavamo sa Isusovom porukom danas i želimo vam svima mir i dobro. I više zadovoljsva.
»Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“.