ĐAKOVO (IKA/TU)

Vijest da je papa Franjo imenovao mons. Fabijana Svalinu, ravnatelja Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže, biskupom koadjutorom Srijemske biskupije, objavljena je 7. listopada u Đakovu istodobno kao i u Vatikanu, Zagrebu i Srijemskoj Mitrovici.

U nazočnosti brojnih svećenika, redovnica te roditelja novoimenovanog biskupa Lucije i Mirka u Nadbiskupskom domu u Đakovu, nakon zajedničke molitve Anđeo Gospodnji te uz svečanu zvonjavu zvona đakovačke katedrale-bazilike Sv. Petra, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić okupljenima je objavio da je mons. Fabijan Svalina, svećenik prezbiterija Đakovačko-osječke nadbiskupije, novi biskup koadjutor Srijemske biskupije. Vijest biskupa Ćurića popraćena je pljeskom nazočnih u Crvenom salonu.

Biskup je pozdravio okupljene: članove Prvostolnog Kaptola i Zbora savjetnika, odgojitelje u Bogoslovnom sjemeništu i profesore KBF-a u Đakovu, svećenike u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, župnike, umirovljene svećenike, suradnike, redovnice i predstavnike medija. Nakon što je kancelar Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Drago Marković pročitao životopis novoga biskupa, biskup Ćurić uputio je uime đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića te u svoje osobno ime čestitku novom biskupu:

„Dragi novoimenovani biskupe Fabijane! Radosna se srca danas povezujemo s Tobom, u ovaj dan u koji te je papa Franjo imenovao biskupom koadjutorom Srijemske biskupije. S iskrenom radošću prožimaju nas i osjećaji zahvalnosti i ponosa jer te sveta Crkva za službu pastira u Srijemskoj biskupiji, sada u zajedništvu s biskupom srijemskim mons. Đurom Gašparovićem, uzima upravo iz prezbiterija naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, u kojoj si, upravo u gradu njezina sjedišta, Đakovu i rođen, odrastao u obližnjoj župi Satnici Đakovačkoj te u istom gradu Đakovu prošao razdoblje svoje svećeničke formacije i teološkoga studija. Imali smo priliku pratiti tvoj put, do đakonskoga i prezbiterskog ređenja 1997. godine, na naslov obiju biskupija – Đakovačke i Srijemske, te nadalje kao svećenika – najprije u službi župnoga pastorala, potom u odgoju sjemeništaraca, kasnije u Nadbiskupskom ordinarijatu u Đakovu te u službama pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u Zagrebu.

Drago nam je da ćeš sada u dragu nam Srijemsku biskupiju moći ponijeti to vrijedno iskustvo službi u kojima si, ostajući uvijek ponizna srca, i sam rastao. Ponijet ćeš i bogatstvo suradnje i zajedništva s brojnim svećenicima i vjernicima mnogih biskupija i zajednica iz Hrvatske i drugih zemalja. Čvrsto smo uvjereni, dragi Fabijane, da ćeš s ljubavlju prionuti novoj službi, zagledan u Gospodina, u čijem poslanju i ljubavi je od početka ukorijenjena apostolska služba biskupa te se jedino u Njemu, Dobrom Pastiru i snagom Njegova Duha i danas „združuje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva“ (LG, 26).

Biskupska Te služba vodi u biskupiju čija je povijesna baština iznimno bogata i sa svojim sjedištem u drevnom carskom Sirmiumu seže sve do najranijih kršćanskih vremena, kad su svoju vjeru posvjedočili brojni sveti srijemski mučenici, u kojima i mi danas pronalazimo nadahnuće te im, moleći njihov zagovor, upravljamo molitvu: „O, kako trajno sjajite, svjedoci Srijema dičnoga! S nebesa za mir molite, jedinstvo puku kršćanskom.“ Upravo se na njihovo svjedočanstvo na početku svoje službe dijecezanskoga biskupa 2008. godine snažno oslonio i sadašnji srijemski biskup Đuro ističući da su srijemski mučenici donijeli i „obilat rod ponovne uspostave samostalne Srijemske biskupije čiji počeci sežu do apostolskih vremena“. Njihovo je svjedočanstvo ujedno i dragocjen zalog kršćanskoga dijaloga Crkava u Srijemu te je i jedan od pastira Srpske pravoslavne Crkve u prigodi velikoga slavlja 1700. obljetnice svetih srijemskih mučenika 2004. godine u Srijemskoj Mitrovici istaknuo da je upravo “drevna tradicija i baština zajedničke vjere prvih vjekova, oličena u osobama tolikih svetih sirmijskih mučenika i mučenika kroz stoljeća, tako reći do danas – ono što nas povezuje i ulijeva nadu“.

Biskupska te služba vodi u biskupiju u kojoj ćeš s mnogo razloga s mudrim starozavjetnim Sirahom moći pozivati: „Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima“ (Sir 44, 1), ali i biskupiju koju duga stoljeća povijesti nisu štedjela te se danas susreće s poteškoćama smanjenoga broja vjernika, odlazaka mladih i cijelih obitelji, kad će se trebati čvrsto i s istinskom vjerničkom dubinom osloniti na Isusa i s pouzdanjem ponoviti Njegove riječi: „Ne boj se, stado malo.“ (usp. Lk, 12, 32) te nastaviti hrabriti, okupljati, graditi mostove dijaloga i zajedništva, među osobama, Crkvama i narodima.

Dragi Fabijane! Radujemo se tvome zajedništvu s nama u krilu Đakovačko-osječke crkvene pokrajine te ćemo u tom zajedništvu, oslonjeni na dugu povijest tijesne združenosti naših biskupija od 1773. do 2008. godine, u današnjim okolnostima nastaviti biti siguran i bratski oslonac životu i poslanju Crkve u Srijemu. Radujemo se, također, što ćeš kao član Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda moći dati doprinos svojom zauzetošću i svojim iskustvima, osobito na planu karitativnoga djela Crkve, kao i na planu razvoja medijskoga pastorala.

Zajedno s Tobom upućujemo svoje čestitke i dijecezanskom biskupu Đuri, koji u godini srebrnoga jubileja svoga biskupskoga ređenja u Tebi dobiva pomoć i budućega nasljednika, kao i cijelom biskupijskom prezbiteriju, želeći da te srdačno prime – i kao brata i kao pastira.

Primi danas naše najsrdačnije čestitke uime svih svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, uime redovnica i redovnika, bogoslova i redovničkih pripravnika, vjeroučitelja i svih vjernika laika, dok za Tebe i za cijelu Srijemsku biskupiju molimo Božji blagoslov, zagovor Djevice Marije, Kraljice Krunice, na čiji dan primaš svoje biskupsko imenovanje, u Srijemu čašćene slavne Gospe Tekijske, kao i zagovor sv. Dimitrija i svih svetih srijemskih mučenika te osobitih zagovornika jedinstva kršćanskog Istoka i Zapada, sv. braće Ćirila i Metoda, nebeskih zaštitnika naše metropolije.”