Trgovine nedjeljom ponovno otvaraju svoja vrata. U ovoj našoj zemlji mnogi se ponašaju kao da su oni stvorili tu nedjelju za svoje potrebe i probitke. Kršćani je slave kao dan Gospodnji i kao neradni dan, kao dan slavlja nedjeljne svete mise, kao dan obitelji. Bar bi tako trebalo biti. Međutim vidimo da nije to tako. Nestala je sloboda nedjelje. Sloboda odmora. Sloboda slavljenja svete mise i obiteljskog zajedništva.Čovjek je čovjeku oteo slobodu koju mu je Bog darovao.Profit i globalizacija su pojedincima novi bogovi. Mnogi lažni dušobrižnici u svojim nastojanjima nude lažne činjenice. Spiminju rad u bolnicama, svete mise, razne druge službe. I to uspoređuju sa radom u trgovinama. Gdje je glavni razlog rada nedjeljom profit. A ne čovjekova potreba za liječenjem ili možda spašavanjem života. I onda se u svojim nebulozama usude spomenuti Isusovu izjavu da je subota stvorena radi čovjeka. I jest. Jer Isus subotom nije radio. Ozdravio je bolesnika. Radi njega, a ne radi nekog profita.
Šuplje su priče tih ljudi. Brigom za recimo BDP ustvari brinu za svoj osobni profit. Štuju boga novca. Što nam je činiti? Ma nemojte žaliti radnicu za pultom ili blagajnom u nekom trgovačkom centru nedjeljom, nego nemojte ići u kupovinu. To će joj biti od veće pomoći. To je držanje do njezina dostojanstva. Tko je kriv što su trgovine nedjeljom otvorene? Mi. Kupci! Da nije nas, trgovine bi bile zatvorene. Budemo li se držali naših kršćanskih uvjerenja, trgovine će sigurno biti zatvorene. U komunističkom uređenju su bile zatvorene! A taj sustav preziremo! Ili možda ne? Tko bi to više znao!? Mir vam i dobro!