Ovih dana je naša Domovina obilježila dva događaja podijeljenih osjećaja. Obilježio se spomen VRO „Bljesak“ i stradanje hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. I dok se prvi slavio na spomen zbog pobjede i oslobođenja dijela naše Domovine, drugi je obilježen molitvom i sjećanjem na dvanaest mučenika. Čovjek se zapita i uvijek ostane začuđen sa postupcima pojedine osobe. Osobno sam prije nekog vremena imao susret sa jednim od onih koji su ubijali i mučili tih dvanaest hrvatskih redarstvenika. Opisi mučenja umirućih policajaca su zastrašujući. I gledajući tu osobu ispred sebe postaviš sebi pitanje: Ma jeli to uopće čovjek ili samo utjelovljenje Zla? Kako je mogao raditi te strašne stvari ljudskom biću? Susret sa tim ubojicom je bio toliko potresan da će se pamtiti cijeli život. Susret sa njim je poljuljao i povjerenje u ljudsku pravdu na ovom svijetu. Živeći u ovom društvu, dolazimo do spoznaje koliko je rašireno licemjerje. Susrećemo ga svaki dan na našim ulicama, medijima, u politici, a na žalost u pojedinim slučajevima i u Crkvi na koje papa Frane često zna upozoravati. Dičimo se time kako smo vjernička zemlja. Odakle onda toliko zla u našem društvu? Zar ga čine samo nevjernici? Političari nam za velike svetkovine sjede u prvim klupama. Doduše, neki još imaju problem kako se prekrižiti, ali uglavnom sjede. Odakle nam onda toliko loših zakona? Zašto je u jednoj katoličkoj i vjerničkoj zemlji dopušteno ubojstvo djece? Spominje li itko još da je rastava braka nešto loše ili je i to postalo normalno? Zajednički život prije braka nitko više i ne spominje. Čemu onda kod toliko parova koji u braku ne mogu imati djecu, davanje djece ljudima koji žive u istospolnim grešnim zajednicama? Kako je moguće da zastupnici koji su vjernici-katolici izglasaju konvenciju koja je protivna Božjem zakonu? O uskrati plaća, izrabljivanju, zapošljavanju preko veza uzaludno je i pričati. To svi smatraju normalnim. Što pričati o tome da se u našoj zemlji i dan danas slave rođendani i obljetnice smrti masovnog komunističkog ubojice. I danas će Kumrovec biti pun. Pojedini komunistički dužnosnici postaju zbog medija simpatični djedice koji slave stoti rođendan. Evo normalno je i da župnik koji je u Zadru prebio časnu sestru i ženu koja je tome svjedočila i bio u zatvoru zbog toga opet dobije župu sa kojom upravlja. Ni Crkva nije imuna na grijeh licemjerja. Na žalost. Puno pitanja smo ovdje postavili, a odgovori tanki ili nikakvi. Gledajte, Bog je dao svakome slobodu živjeti onako kako on smatra da je za njega najbolje. Živimo u slobodnoj zemlji za koju se krv prolila i tu slobodu nitko nema pravo nekome uskraćivati i nije namjera ovog razmišljanja to činiti. Ali zato brate živi onako kako se izjašnjavaš. Jer nitko nikoga ne goni da se izjasni katolikom, muslimanom, agnostikom ili ateistom……Budi to što jesi. Ne budi licemjer da ti se drugi smiju. Blaženi Alojzije Stepinac kojeg svi prizivljemo kao uzor rekao je; ILI SMO KATOLICI, ILI NISMO. AKO JESMO, TADA SE NAŠA VJERA MORA OČITOVATI NA SVIM PODRUČJIMA NAŠEGA ŽIVOTA. NE MOŽEMO BITI KATOLICI U CRKVI, A NA ULICI ŽIVJETI PO INSTINKTU OSOBNOG RASPOLOŽENJA.
E pa dragi ljudi, budite katolici svugdje. Bez straha i sa ponosom. I sjetite se kada vam bude teško ovih ovdje dvanaest hrvatskih mučenika koje smo naveli. A bilo ih je tisuće i tisuće. Svi su oni pali za ideale koje netko danas nastoji omalovažiti, poništiti. Budi katolik, živi kao katolik. Voli svoju zemlju Hrvatsku iskreno i bez fige u džepu. Samo to nam jamči opstanak. Sve drugo je luk i voda. Mir vam i dobro!
P.S. Što bi rekli pali za Hrvatsku je li ovo zemlja koju su sanjali? Što bi reklo ovih dvanaest mučenika? Razmislimo svatko za sebe.
