Čovjek se ponekad zapita: Što reći a da se netko ne uvrijedi. Ali uvijek je najbolje reći istinu ma koliko ona bila gruba. Istina uvijek pobjeđuje. Tako su nas učili.
U zadnje vrijeme s tugom gledamo naše selo. Naše selo koje je podijelila i zavadila politika. Selo koje je nekada bilo primjer zajedništva i napretka i kojem nitko nije mogao ništa. Selo koje je imalo javne zahode kada su mnogi barake zvali domovima. Selo koje je imalo kino i čitaonicu. Selo koje je imalo ” disko” prije diska u svome Domu kulture sagrađenom trudom i mukom svojih mještana. Selo koje je imalo sve,a danas je na dobrom putu da nema ništa. Sredinom prošlig stoljeća otimana je našem selu zemlja pod izlikom napretka. I bageri nisu mogli čekati da završi berba nego su loze pune grožđa čupali iz zemlje natopljene znojem kominskog težaka. Tadašnji faraoni su otimanjem zemlje mislili uništiti kominskog težaka. Ali tada je taj kominski težak stajao uspravno,suprostavio se, bunio i sprovod zemlji sa svojom glazbom organizirao u središtu tadašnje općine.
I opstao.
Danas se prema nekim tumačenjima ponavlja skoro pa ista priča. Hoće li ona rezultirati novim iseljavanjem već napola iseljenog Komina? Zajedništvo je nekada vezalo Kominjane. Ljubav prema svome mjestu ih je držala i održala. Danas se to zajedništvo nadzire tek u tragovima. Na žalost uništila ga je politika kojem Komin služi tek kao glasačka baza. Sa svojim glasovima u općini, Komin može biti čimbenik koji će utjecati na budućnost sebe i svojeg naroda. I utječe, reći će neki. Pa radi se u Kominu. Je. Dobili smo lijepu uređenu obalu, ali koja jedina u Dalmaciji nema i ne može imati privezanih barki. Dobili smo uređeni Dom kulture u kojem će ako se ovako nastavi za dvadesetak godina tek umirovljenici zaigrati na karte i to ako im se uvede lift. Obnavlja se sportski centar. Bravo. Kome? Pa naša djeca treniraju u drugim klubovima. Cesta Banja Komin se radi bar dvadeset godina. Dulje nego autocesta!? Komin je u komunalnom neredu. Na javnim površinama se odlaže otpad, zatvaraju se putevi i privatiziraju javne površine, od smrada iz kontejnera ljeti ne možete prošetati uz rijeku. Trava se kosi tek ako se prozovu odgovorni na društvanim mrežama. Mjesni odbor piše dopise, ali tko ih čita. Vrhunac svega jest ovaj natječaj sa zemljom. Ako ćemo biti iskreni, i sami smo pomalo krivi. Sjećate se svi misim 1997 godine i ” podjele” zemlje? Jeli ta podjela bila poštena i po zakonu? Kakvi su bili slijedeći natječaji? Upali smo u zamku koju su nam drugi namijenili. Sada plaćamo svoju naivnost. Na upit o vlastitoj općini u Kominu, jednom je jedan političar rekao da to ne bi bilo dobro za odnos snaga u općini Ploče. Podijeli pa vladaj je stara uzrečica koja je u Kominu uhvatila korijenje. I to dobro. Koliko za jednog vijećnika treba imati glasova? A koliko ih Komin ima? A koliko je glasača izišlo na izbore? Čista matematika nam govori grubu istinu. Ima li nam pomoći? Ima. Rješenje je jednostavno. Zajedništvo. Samo zajedno smo jači. Samo tako će Komin imati budućnost. I nije ovaj tekst osuda politike i političara. Ova stranica je stranica svih Kominjana ma kojoj god političkoj opciji pripadali. A njeni urednici Kominjani koji vole svoje selo i žele mu sve najbolje. I da, nikakva interesa u ovom natječaju nemamo niti posjedujemo niti radimo niti centimetar državne zemlje. Tekst je jednostavno razmišljanje ljudi koje boli ono u šta se to naš Komin pretvara.
Iskreno, svima onima koji su oštećeni na bilo koji način želimo da dobiju pravdu i zadovoljštinu. A gradskim ocima poručujemo da ako misle da nesretan Komin znači sretnu općinu, grdno se varaju. Samo sreća i zadovoljstvo sviju jamče nam napredak.
Dragi Kominjani zaboravite prepirke, ujedinite se radi uspomene na svoje predake čije trude nasljedujemo. Samo ujedinjeni možemo nešto postići.
Neka složno bude skupa, selo Komin, moja župa!
