Današnja Riječ Božja nam donosi događaj kada je Herod zbog istine pogubio Ivana Krstitelja. I padne čovjeku na pamet kako se mnogi moderni vladari današnjice pokušavaju ponašati kao kralj Herod. Sve pokušavaju podrediti sebi. Žele pogubiti istinu, a glasnike te istine žele ušutkati. Zadnji primjer bi mogao biti u Bosni i Hercegovini. Uz sliku crkve svetog Mihovila Arkanđela u Varešu koja je najstariji katolički vjerski objekt u Bosni i Hercegovini i pod zaštitom je UNESCO-a i Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH donosimo par podataka o mučeništvu Crkve Bosne i Hercegovine. Razmislimo malo svatko za sebe.
Prema podatcima Katoličke Crkve, na području BiH živjelo je 1991. godine ukupno 835.170 katolika, većinom Hrvata, a sada ih, prema crkvenim statistikama ima manje od 400 000 u oko 280 župa.
Prema podacima 31. prosinca 2014. u Bosni i Hercegovini ima vjernika:
– 77 župa s manje od 100 vjernika;
– 27 župa koje imaju od 100 do 200 vjernika;
– 47 župa koje imaju od 200 do 500 vjernika;
– u 36 župa ima između 500 i 1000 vjernika;
– u 51 župa ima između 1000 i 2000 vjernika;
– u 60 župa ima između 2000 i 10 000 vjernika;
– u 4 župe s više od po 10.000 vjernika.
Gotovo cijeli sjeverni dio Bosne i Hercegovine posebno teško je stradao, a samo mali dio dijelom se oporavio. Tako u: bihaćkom dekanatu u 12 župa ima 1902 župljana, u bosansko-gradiškom i prnjavorskom u 11 župa ima svega 1264 župljana, u banjolučkom dekanatu u 9 župa ima 1470 župljana, a u derventskom od predratnih gotovo 50.000 katolika danas tamo živi samo njih 985.
Od svih prognanih i izbjeglih osoba, prema službenim podacima visokoga predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, začuđujuće mali broj Hrvata uspio se do sada vratiti u svoj zavičaj, zbog očite opstrukcije lokalnih vlasti, napose u entitet Republike Srpske, koji obuhvaća pola države (iako su Srbi zastupljeni s 31 % pučanstva), gdje ih se od 220.000 vratilo tek par tisuća.
Zanimljivo je da je prije rata od oko 830.000 katolika u BiH, njih oko 600.000 živjelo u Bosni odnosno u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Banjolučkoj biskupiji.
Kakav je položaj Hrvata u RS najbolje pokazuje primjer grada Prijedora koji godišnje dodijeli više novca azilu za pse nego za Hrvate povratnike!
Nakon svih ovih podataka povikati u Banja Luci,središtu skoro uništene biskupije, na pragu progonjenog biskupa Franje Komarice, u gradu iz kojeg su prognani Hrvati i ubijani svećenici ‘Vi čuvajte RS. Na tome vam mogu svi samo zavidjeti’ u najmanju ruku izgleda kao razapinjanje već raspete Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Ako je i od predstavnika hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine, previše je.
A Hrvatima Bosne i Hercegovine još izgleda samo Bog može pomoći.