Bliži nam se pomalo kraj kalendarskog ljeta iako vrućine udaraju kao de je sredina tog godišnjeg doba. Nestalnost i prevrtljivost su obilježja koja krase godišnja doba. Osobina je to koja nije baš poželjna. Većini ljudi ona nije draga. Ljudi vole sigurnost, postojanost. Ljudi traže povjerenje. Zapitate li se ponekad; koliko je moje povjerenje u Boga? Je li moja vjera samo slovo na papiru koje pročitam u Bibliji ili je to čvrsto povjerenje u Boga i njegov plan u mojem životu.
Često se naš narod znade kititi izrazima da smo narod vjere, da nas čak ni bezbožni komunizam nije uspio slomiti. Ima malo istine u toj tvrdnji. Međutim kada pogledamo naše društvo ne čini se baš da smo mi narod vjere. Evo bila je Velika Gospa i stotine tisuća katolika je hodočastilo Gospi. Procjene vele da je blizu 700 000 Hrvata i katolika drugih narodnosti bilo u Gospinim svetištima. Velika je to ljudska masa. Kada bi joj pridonijeli i ljude koji su toga dana bili na svetim misama u svojim župama diljem Hrvatske u oko 2000 župa, došli bi skoro do brojke od 1.5 milijun vjernika. Možda i više. Dakle polovica katoličkih vjernika u zemlji Hrvata je hodočastilo Gospi. Brojka kojoj bi zavidjeli mnogi biskupi i svećenici u duhovno opustošenoj Europi. Na žalost postoji jedno veliko ALI! Gdje su plodovi tolikog broja vjernika? Gradonačelnik jednog našeg grada koji se hvali svojom vjerom i domoljubljem na Veliku Gospu proglašava sajmeni dan tjerajući stotine ljudi da rade na zapovjednu svetkovinu Katoličke Crkve. Novac je njegov bog. Očito. I na žalost nije jedini. Mnogi obrtnici i trgovci koji se izjašnjavaju vjernicima taj dan su proveli trgujući. Jer Bože moj, sezona je turisti su tu, treba okrenuti novac. Mislite li da bi propali što jedan dan ne bi radili?! Ma ne bi. Ali pohlepa je nadvladala vjeru u ovom slučaju. Čovjek u našem mjestu (nije iz Komina) naišavši na zatvorena vrata naše samoposluge taj dan opsuje jako ružne psovke. Ali njegova žena jest taj dan sigurno bila kod kuće slobodna. Jer praznik je. Drugačije bi se ponio da je njegova žena trebala taj dan biti na kasi u trgovini.
Što je ostalo od naše vjere? Zar moramo žaliti za vremenom komunizma kada su nedjeljom trgovine bile zatvorene? Dragi prijatelji, ovo je gruba istina ma koliko se god vi ljutili na autora ovog teksta koji i sam mora ponekad nedjeljom protiv svoje volje ići na posao. Gledajte, kršteni list ne jamči nikome da je dobar katolik. To je samo mrtvo slovo na papiru ako se ta vjera ne živi. Gospodin danas poručuje preko Izaije proroka „A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe i da ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici, sve koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mojem, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve.“ Sinove tuđinske dragi prijatelji. O ženo, velika je vjera tvoja uzvikne Isus ženi koja ga zamoli za pomoć svojoj opsjednutoj kćeri. Ta žena iako osobno ne upozna Isusa imadoše veliko povjerenje u njega. Takva nam vjera treba. Vjera naših otaca i naših predaka koji su je uspjeli sačuvati i prenijeti na nas u teškim vremenima. Ne dopustimo zato da trud naših očeva i majki, djedova i baka bude uzaludan.
Čuvajmo našu vjeru,živimo našu vjeru. Imajmo povjerenja u Boga i uzvratimo mu bar dio ljubavi kojom nas ljubi. Bar dio.
Mir vam i dobro.