U jednoj manjoj župi čiji su se stanovnici dosta bavili zemljoradnjom nasta zabrinutost. Naime , vladala je suša, a nije bilo rijeke kao u našem kraju da bi natopili žednu zemlju. U nedjelju poslije svete mise dogovore oni sa župnikom da će održati procesiju i javnu molitvu sa prošnjama za prestanak suše. I okupi se taj dan mnoštvo svijeta, a među svim njima pozornost privuče jedna djevojčica. U svojim malenim rukama puna vjere držala je kišobran! Od svih okupljenih jedino ga je ona imala. I mnogi koji se tu zatekoše, pognute glave odoše svojoj kući.
Kolika je moja vjera?
Što je za mene vjera?
Jeli to tek skup običaja koje obdržavam par puta godišnje?
Po čemu se očituje da sam vjernik?
O da imate vjere, govori Isus apostolima.
O da ima vjere kakvu Isus želi ova naša Domovina, naš narod, naša župa…. Čini se ponekad prema događajima koji nas okružuju ili državnim zakonima po kojima se ravnamo da je puno ” vjernika” a malo vjere. Svi mi moramo još puno raditi na našoj vjeri. Od onih koji su svake nedjelje u crkvi na svetoj misi pa do ostalih.
Kada bi svi mi koji se izjašnjavamo vjernicima živjeli to čime se izjašnjavamo na ovom svijetu bi bilo manje nevolja.
Zato zamolimo Gospodina kao apostoli; Umnoži nam vjeru!
I Gospodin će sigurno svoje učiniti. A mi?
Dragi prijatelji, budite zato to što jeste, živite ono za što se predstavljate i čuvajte ono što ste nasljedili od svojih predaka. I neka vam vjera bude vaš svakodnevni život,a ne tek skup običaja koje je lipo i važno sačuvati, ali ne kao isprazne radnje ili postupke, već kao podsjetnik i pokazatelj da svoju vjeru živite.
Vas i vaše najmilije neka prati Božji blagoslov i želimo vam mir i dobro.
I daj nam Gospodine vjeru one male djevojčice sa početka ovog teksta. Amen.