Lijepa je bila ova nedjelja u našoj župi. Osvanuli smo bogatiji za dvije mlade obitelji. Dan prije su sklopljena dva braka.Ovim putem čestitamo Tonću i Tei Oršulić, te Mladenu i Katarini Medak i želimo im obilje Božjeg blagoslova. Zahvaljujemo dragome Bogu što je sinošnja prometna nezgoda u selu protekla bez težih posljedica te pozivamo sve sudionike u prometu na oprez i odgovorno ponašanje.
Svaki čovjek na ovome svijetu ima svoju osobnost. I teško da postoje dvije potpuno iste osobe. Slične da,ali iste teško. Kako ima dobrih,tako ima i loših osobnosti. To vidimo svaki dan oko sebe. Ovaj svijet u kojem živimo postaje sve više otuđen, ljudii postaju sve više gramzivi, gledaju samo na sbe i svoje osobne potrebe, zanemaruju svojeg bližnjega. Strašno je bilo pročitati vijest i jednog mjesta pokraj Banja Luke gdje je u obiteljskoj kući pronađeno dvoje mrtvih ljudi. Majka i sin. Majka je preminula od raka, dok je sin koji bio duševni bolesnik danima bio uz mrtvu majku i umirao uz nju od gladi žeđi. Žalosti to što im ni na sahranu nitko nije došao,a uskraćen im je i vjerski obred u čije razloge nećemo ulaziti jer se radi o istočnim kršćanima.
Gdje je nestao čovjek, uzviknuo bi Goran Bare u svojoj pjesmi. I stvarno. Od toliko ljudi,nigdje čovjeka. Evo pred očima svijeta traje progon naroda koji je prvi prihvatio kršćanstvo još u trećem stoljeću- Armenaca u pokrajini Nagorno Karabah. Teško da u toj pokrajini ostanu na svojim ognjištima. Zvona sa drevnih crkava i manastira neće više imati koga pozivati na molitvu,a možda budu pretvoreni i u džamije kao što je i do sada bio slučaj u mnogim zemljama.
Dragi prijatelji, nisu ovo samo događaji našeg vremena, bilo je ovoga i prije. Samo žalosti činjenica da zlo čovjeku ne dopušta otvoriti oči i vidjeti. „Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu“! Slušali smo ovu poruku danas u čitanjima. Zašto čovjek odbija Boga i njegov poziv? Zar misli da može biti bolji od Boga. Pravedniji možda. Vidimo to u Isusovoj prispodobi u domaćinu i njegovim radnicima. Pojavljuje se zavist jednih prema drugima. Krivo im je što je drugome dobro. Čini vam se poznato? Društvo smo koje se treba mijenjati. Društvo smo koje treba sebe prožeti kršćanskim vrijednostima kojih nam nedostaje. Iako nam mnogi tepaju da smo narod kršćanstva, daleko smo mi od toga. Pa vidite sami,niste slijepi.
Zato dragi prijatelji ako mislite dobro sebi i svojim potomcima, vrijeme je da se vratimo vrijednostima koje nam je Isus Krist ostavio. Budimo katolici u životu,a ne samo na papiru. Uvedimo u naše društvo kršćanske vrijednosti probudimo čovjeka u sebi, pružimo ruku svojem bližnjem,ostavimo zavist i pohlepu i sigurno ćemo živjeti u boljem i uređenijem društvu. Mir vam i dobro!