Običaji i zakoni. Dvije riječi po kojima se živi. Svaki narod, svako mjesto ima svoje običaje. Po tome se razlikuju jedni od drugih. U našem su narodu posebno bogati običaji koji se vežu za našu vjeru. Neki su čak ušli i u svjetski popis nematerijalne baštine. I to je jako lijepo i potrebno je to njegovati i prenositi slijedećim naraštajima. Svi smo pozvani čuvati te naše običaje od zaborava. U svemu tome ponekad ipak treba imati mjeru. Ovo se odnosi na naše vjerske običaje. Jer ako nam sam običaj postane bitniji od onoga zbog čega i jest nastao, onda on sam po sebi nema smisla. Za nas Hrvate mnogi znaju reći da smo narod vjere. I to gledajući izvana tako i izgleda. Još uvijek su nam crkve nedjeljom prilično pune, javno se procesijama slave naše svetkovine, prakticiraju se sveti sakramenti, a ni duhovnih zvanja još toliko ne nedostaje. Ipak kao da se čini da se pomalo gubi ona istinska bit. Onaj pravi osjećaj vjere. Svaki katolik zna da mu je OBAVEZNA nedjeljna sveta misa. I to nije propisao ni Jure ni Mate ni sveti otac papa iz Rima, već to nas obavezuje Bog u svojojoj zapovjedi. Dakle svaki neopravdani izostanak sa nedjeljne svete mise spada u TEŠKI grijeh. I tu dolazimo do toga da su mnogi na žalost samo običajni vjernici. Božić, Uskrs, zaštitnik župe, godišnjica za pokojnike, krsna slava i to je to. Jer običaj je to znate. A bit se zaboravlja. Jer običaj je ipak nastao zbog vjere, a ne vjera zbog običaja. Isus je posebno ljutit na takvo ponašanje. Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene, spominje Isus danas. Primjer za to smo svi mi. Evo u našoj župi nsas je danas na svetim misama trebalo biti bar 600. Ako izuzmemo one bolesne i nemoćne, te one koji moraju biti na državnom poslu, to bi bilo otprilike to. A jeli nas bilo 600 u crkvi? Jok. Niti blizu. To je ono o čemu bi svi trebali razmisliti. Hoću li propasti ako taj dan posvetim Bogu? Ma sigurno neću. Lijepo je neki dan bilo vidjeti u Neumu na Veliku Gospu zatvorene sve trgovine. Srce sezone, sve puno turista, a trgovine zatvorene.I nitko nije propao niti kukao zbog propuštene zarade. Nitko! Također ima primjer jedne župe gdje se trgovine i kafići zatvore pola sata prije svete mise i dok misa ne završi. Dogovor je to vlasnika kafića i trgovina. I nikome ništa ne fali. Sigurno ovakvih primjera ima još. Dakle, gdje ima volje ima i načina. Isus kaže; „Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Ne bi valjalo da se ove riječi odnose na nas kao narod niti kao na pojednice. Pozvano smo svi zato na promjenu. Potrebno je mijenjati ovo društvo. Ali svaka promjena počinje od nas samih. Bez vlastite promjene nema promjene ni društva. Vršite zapovijedi Gospodina, Boga svojega, što vam ih dajem, prenosi Mojsije Božje riječi Izraelcima. Poruka je to i nama svima. Našem narodu, našoj župi. Tebi i meni dragi prijatelju. Tako da kada nas drugi narodi vide uistinu mogu reći; ’Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj narod veliki.’ Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj zakon koji danas stavljam pred vas?« O kada bi to bar bio naš hrvatski narod Gospodine……..Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijet, poziva nas sveti Jakov u Poslanici. Pozivi i poruke su tu. Kako ćemo mi na njih reagirati pitanje je sada. Svima vama i vašim obiteljima želimo obilje Božjeg blagodslova i neka vas prate mir i dobro.
Župa sv. Ante – Komin
Splitsko makarska nadbiskupija