Nakon jučerašnjeg olujnog nevremena koje je doslovno divljalo po cijeloj Dalmaciji, danas uživamo u lijepom i sunčanom danu. I sigurno je svima draže kada je lijepo nego kada vlada neki nered. Ta urođeno nam je da volimo lijepo. Ali zadovoljan čovjek i u lošem nađe nešto dobro, bar neku mrvu koja mu pruži zadovoljstvo. Vraćajući se jučer sa sprovoda mokri do gole kože, jedna naša župljanka kaže; E je nas potopilo i skvasilo, ali duša je zadovoljna jer smo kršćanski ispratili jednog dobrog čovjeka na vječni počinak. To je to malo zadovljstvo koje čovjeka drži. Evo u ovu misijsku nedjelju zamislimo koliko katoličkih župa u svijetu nema svoju župnu crkvu. Koliko obitelji danas nije imalo obilje na obiteljskom stolu. Koliki već danima nisu vidjeli kruha. Zbog divljaštva Izraelske vojske narodu Gaze među kojima su i kršćani prijeti velika životna nevolja. A mi se onda znamo žaliti na neke nebitne stvari! Valjalo bi prije svake osobne kuknjave dobro promisliti o nevoljama drugih ljudi. Bog nam je dao dušu i suosjećanje sa bratom u nevolji. Svakom vjerniku katoliku bi među prvim stvarima koje čini trebala biti pomoć bližnjem. Vjerujem da su se mnogi danas odazvali pozivu Crkve i dali svoj prilog za braću u nevolji. I do nedjelje će sigurno mnogi to učiniti. Ali misije nisu samo materijalna pomoć. Misije su molitva, kršćanski život. Svaki od nas je pozvan biti misionar u svome okružju. Na svome radnom mjestu, mjestu gdje živi, svojoj obitelji. Davati primjer koji će potaknuti druge. Jer nemojte misliti da su misije potrebne negdje daleko. O da bar! Ali misije su potrebne i tu, u jednoj nekada kršćanskoj Europi gdje crkve postaju muzeji i restorani. U najboljem slučaju. Na žalost. Gdje sjemeništa i samostani postaju svratišta, a župe drže starci koji su spremniji za staracki dom nego za upravljanje župama. Ostaci ostataka nekada kršćanske Europe trude se preživjeti u ovom svijetu koji negira Boga. Druge vjere u toj Europi čine se uspješnije od nas katolika. Uništio nas je naš komod i lažna sigurnost. To je ” bolest” koja muči i nas u Hrvatskoj. Presigurni smo da smo sigurni. A nismo! Baš suprotno. Klimamo se kao stari zub. Ovo je vrijeme buđenja dragi prijatelji, vrijeme opreza. Vrijema kada treba čuvati vjeru od vukova bezvjerja. Od onih koji bi htjeli našu zemaljsku domovinu urediti prema kriterijima koji negiraju Boga. Zato treba ustati i nikada ne šutjeti u obrani svojih prava na vjeru i život po toj vjeri. Jer ako budemo šutjeli odosmo kao prašina u vjetar. Dogodit će nam se Europa! Ja sam Gospodin i nema drugoga, slušali smo danas u čitanjima. Isus nam poručuje svima preko odgovora farizejima; Dajte Bogu Božje, a caru carevo! Jer Božja je sva Zemlja i ono što je na njoj. A ” carevi” koji je pokušavaju oteti Bogu trebaju naići na oštar odgovor svih nas. Samo tako ćemo uz Božju pomoć opstati. Uz malo drugačije slike našega mjesta, da malo vidimo i ono što nije uz obalu, želimo vam svima ugodan početak novog radnog tjedna i neka vas prate mir i dobro.