Misao današnje nedjelje je možda jedna od najtežih svakome čovjeku:a to je oprost. U svome životu čovjek upadne u mnoštvo prigoda kada se svojim bližnjim,bilo ukućaninom,rodbinom bližom ili daljom,susjedom,suradnikom na poslu upadne u nesuglasice koje često puta prerastu u svađu i netrepeljivost. I teško je tu naći izlaz. Nekada prođu godine dok se stvari između suprostavljenih strana ne izmire,a ponekad na žalost ta svađa ostane stalna. I nije to strano ni vjernicima. Kao da iz naše vjere uzimamo ponekad samo ono što u tom trenutku nama odgovara. Ne želimo preuzeti cijeli Isusov nauk. Jer kada bi ga živjeli osjećaj našeg prebivanja na ovoj zemlji bi sigurno bio drugačiji. Ljutnja i svađa su stvari koje zagađuju ljudski duh. Bacaju ga u okove. Ljutnja je zlo koje čovjek nanosi sam sebi zbog pogreške onoga na kojeg se ljuti. Ta ljutnja često bude uzrok i većeg zla,a to je svađa. Međutim,još je veće zlo ako ta svađa ostane stalna,bez oprosta. To ne znači da vjernik mora biti popustljiv toliko da izbjegavajući svađu radi na korist svoje štete. Ta i Isus nije odšutio nepravdu. I nije mu bila strana ljutnja. Sjetite se njegovog postupanja u Hramu prema trgovcima. Na suđenju je također prigovorio na udarce vojnika koji ga je udario šamarom. Ali na kraju,na križu Isus sve oprašta i na sebe preuzima sve naše mane,propuste i grijehe.
Što to čovjeka danas spriječava da oprosti? Najčešće vlastiti ego. Oprost se smatra slabošću. Ali praštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju. Pokazuje svoju veličinu i širokogrudnost.I to onaj kome opraštate često ne podnosi,ne želi odbaciti zlo koje ga sputava. Dajući oprost,čovjek sa čistim srcem može od Boga tražiti milost i oprost za svoje propuste i grijehe. Govori nam to Isusova prispodoba u današnjem Evanđelju o opraštanju dugova. Doduše novčanih, ali to je ta usporedba. Lijepo bi bilo kad bi Isusov nauk zaživio u svima nama. Kada bi zle riječi koje smo uputili bližnjem bile poput riječi napisanih na pješčanoj obali koje more izbriše. Ali to nije tako. Na žalost. Ljudi ponekad znaju sve praštati osim iskrenosti. Ali baš zato dragi prijatelji nemojte odustajati. Budite iskreni u svojem kršćanskom življenju. I neće vam biti lako. Jer danas je najteže biti istinski iskreni vjernik. Doživjet ćete podsmjeh,nazvat će vas slabićem. Ali neka vam važnije bude mišljenje Boga živoga kojem svi na kraju dolazimo. Ljudi često žude za osvetom. Ali osveta je samo jedan trenutak zadovoljstva,a praštanje vas čini sretnim i mirnim trajno. Neka vasa osveta bude oprost kojim ćete pokazati da slijedite Onoga koji prašta svima koji su spremni dati oprost. Koji su spremni odreći se zlog puta. I ako mislite da netko ne zaslužuje oprost morate poraditi još na svojoj vjeri. Ipak oprostite mu još danas. Ako ne radi njega onda radi sebe. Jer ti dragi čitatelju zaslužuješ mir! A onima koji oprost smatraju slabošću Isusova poruka na kraju kroz prispodobu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.« Mir vam I dobro!