U jednoj župi služio jedan revni župnik i bila je to župa u kojoj vjerski život uopće nije bio loš. Čak ni bezbožni komunistički sustav bivše države nije ga uspio potkopati. Međutim, kroz vrijeme služenja, župnik je primjetrio jednu lošu stvar koju dio njegovih župljana čini,a koja je jako opasna za budućnost njihovih duša. I odluči on jedne nedjelje to kroz propovjed preko svetih misa priopćiti svojim župljanima i objasniti im da čineći to izravno i hotimično napadaju bar dvije Božje zapovjedi i da ih to može dovesti do teških posljedica po njihovu dušu na kraju ovozemaljskog života. I kad se ukazala prigoda, povezavši to sa čitanjima, bio je izravan i bez ikakvih uvijanja te nedjelje župnik. U crkvi je vladao muk i vidjelo se da je župnik pogodio u „sridu“. Ali iza svete mise priđe župniku jedan od njegovih starijih suradnika i kaže mu da je propovjed bila dobra i na pravom mjestu, ali da će mu slijedeće nedjelje crkva biti prazna. Vjerujući u razboritost svojih župljana, župnik samo odmahnu rukom. Međutim,slijedeće nedjelje,preko svetih misa nije bilo naroda kao prošle nedjelje. Mnogi nisu htjeli doći na svete mise. Pogodila ih je istina izrečena sa oltara. Iako pomalo razočaran, župnik nije odustao od svojih upozorenja cijelo vrijeme služenja u toj župi. Narod se s vremenom vratio u crkvu,iako ne u punom broju kao prije držeći se one; samo ti pope govori,a mi ćemo po svome. Mislili su ti župljani da će svojim nedolaskom naškoditi župniku. Ali naškodili su samo sebi i svojim dušama. Nasljednici tog župnika svjedoče da se u toj župi nije ništa promjenilo,te da župljani i dalje svojim ponašanjem, unatoč „dobrom“ vjerskom životu, otvaraju put prema paklu.
Primjer je ovo koji bismo mogli naći skoro u svim župama u Katoličkoj Crkvi. Slušali smo kako Bog spominje Mojsiju za Izraelce da su narod tvrde šije. Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio,govori Bog Mojsiju i kazuje mu da ća taj narod zbog toga uništiti. Ali zahvaljujuć Mojsijevim molbama, Bog taj put poštedi Izraelce. Čitajući ovaj gore primjer,mogli bismo tu Božju primjedbu primjeniti i na nas. Upoznati smo sa svim zakonima Božjim i uputama Crkve i unatoč tome te zakone i upute kršimo. Svjesno udaramo Bogu zaušnice. Narod smo tvrde šije. Isus nam danas donosi tri prispodobe, o izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi i možda najljepšu prispodobu, onu o razmetnome sinu. U ove prve dvije prispodobe gubitak se mogao dogoditi slučajno,ali razmetni sin s namjerom prodaje očevo imanje i dovodi svoj život u nered. Videći da je došao do zida, odijeljen od oca, sa izgledom u potpunu propast, na vrijeme odluči popraviti svoj život, vratiti se ocu. ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ Milosrdni otac prima svojeg izgubljenog sina koji se pokajao.
Isus nam daje primjer kroz prispodobe kako se vratiti Ocu. Pokajati se, okaniti se zlog puta, poslušati upute svojeg župnika nedjeljom sa oltara. I kao pojedinci i kao narod. Jer pomalo se odmećemo od Boga. Vidimo to po svakodnevnim vijestima koje nam dolaze iz društvenog života. Ako ovako nastavimo,ne gine nam propast i u duhovnom i u msaterijalnom smislu. A ako na sve ovo odmahnemo rukom uzdajući se u milosrđe Božje, iste neće biti dobro. Jer Božje milosrđe djeluje prema onima koji ga traže i koji idu Božjim putem poštujući Njegove zapovjedi i zakone Crkve koju je ustanovio. Jednostavno zar ne?!
Danas smo imali zaziv Duha Svetoga povodom nove školske i vjeronaučne godine. Ovim putem još jednom svima želimo uspješnu školsku i vjeronaučnu godinu da je s Božjom pomoću doguraju do kraja. Mir vam i dobro!
