Gledajući obasjano naše groblje, čovjeku na um padne jedna izreka koja veli da je SVJETLOST jedna, a svijeća koje je čine toliko mnogo i sve su različite. Dan je spomena na one koji više nisu sa nama. Jučer smo radosno proslavili svetkovinu Svih Svetih, zvona su slavila, pjevale se pjesme radosti na svetim misama. Danas sjeta, tišina….suza u oku na grobu. Ali za nas vjernike jučer je bio dan radosti, dok je danas dan nade, nade da će naši pokojni naći mir u vječnosti u susretu sa Gospodinom.
Dragi prijatelji, normalno je tugovati, ljudski je plakati, ali često se taj postupak čini kao da sažaljevamo sebe, a ne pokojnika, jer oplakujemo stanje u kojem smo se našli, našeg bližnjeg nema. U tim trenucima tuge kao da nismo svjesni da je naš pokojnik ukoliko je zaslužio, na boljem mjestu nego mi što ostajemo. Pa zašto onda žalimo? Zar smrt nije novo rođenje? A rođenju se treba radovati, zar ne?! Ipak, ljudi smo, rođeni sa osjećajima koji su u tim trenucima podijeljeni; tuga i radost…..ali život ide dalje, mora ići, i nemojte ga zakopati u tugu, u žaljenje…..naša vjera nije vjera tuge i pesimizma, već vjera radosti i optimizma. Zato živite dalje svojim životom, najbolje kako znate, onako kako bi živjeli sa svojim pokojnicima, ta to će im biti čast. I ne tugujte, jer sjetite se da je smrt samo prelazak u jedan drugačiji život, život duše, život u vječnosti.
P.S. Jeste primijetili kako mediji prate jučerašnji dan?
Puni su slika i video prikaza sa naših groblja, pitanja sugeriraju odgovore suprotne radosti jučerašnjeg dana…..kao da netko želi tu radosna svetkovinu Svih Svetih pretvoriti u samo još jedan dan koji služi da bi se otišlo na groblje. Kao što pokušavaju orašara ubaciti u jaslice, a zeku kao simbol Uskrsa, tako nastoje izbiti radost iz svetkovine Svih Svetih.
Ne dajte se, ne dajte svoje svetkovine, budite postojani u svojim uvjerenjima, i proslavite ovaj blagdan i svetkovinu onako kako Bog zapovjeda. Mir vam I dobro.
