“Za područje svojih kompetencija mogu vas pozvati da idete na misu svake nedjelje, da se redovito ispovijedate, da živite sakramente koje ste primili, da svakodnevno molite, osobito krunicu, da svakodnevno čitate Sveto pismo, da postite, da se upoznajete sa svojom vjerom kroz dostupnu literaturu, osobito kroz Katekizam Katoličke Crkve, da činite djela milosrđa, da ljubite Boga i čovjeka. Za ove stvari mogu reći da imaju siguran pozitivan učinak, već u ovozemaljskoj prolaznosti, a u konačnici doprinose potpunom ozdravljenju i životu bez boli i muka – u vječnosti s Bogom, dakako”, piše vlč. Krunoslav Kolar na svojem Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelost.

Ja sam Krunoslav Kolar, svećenik Zagrebačke nadbiskupije koji posjeduje dvije diplome: diplomu Tehničkog veleučilišta u Zagrebu sa stečenim zvanjem stručni prvostupnik inženjer informacijskih tehnologija te diplomu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu sa stečenim zvanjem magistar teologije. Kompetentan sam progovoriti o stvarima iz područja informatike, a još više iz područja teologije. Smeta me kad netko tko je u osnovnoj školi išao na vjeronauk ili je pročitao dva članka na nekom portalu misli da je teolog i da me može poučavati. E, ne moš, brate! Ja sam studirao teologiju pet godina, odslušao i položio više od 90 kolegija (da, upravo toliko), a za vrijeme studija i nakon njega pročitao sam više od 300 knjiga (da, upravo toliko) teološkog sadržaja. I danas je uvijek uz mene neka teološka knjiga jer volim ono čime se bavim i želim se u tome dodatno usavršavati, jer bez obzira na studij, nemam sve znanje niti odgovor na sva pitanja. Nadalje, volim putovati, kada to prilike dopuštaju, i upoznati se s drugim kulturama i poviješću određenih naroda i gradova koje posjećujem. Uvijek se dobro pripremim za pojedino putovanje, iščitam podosta literature, ali ipak ne mogu reći da sam geograf, povjesničar niti turistički vodič. Za to se ljudi školuju i stječu određeno znanje i zvanje.
Čovjek treba biti razborit, ponizan i vidjeti što spada u njegovu kompetenciju, a što ne.
Pišem ovo iz razloga što se proteklih mjeseci u Hrvatskoj pojavilo stotine tisuća medicinskih stručnjaka i drugih znanstvenika koji su pročitali neki članak ili odgledali video i sad si uzimaju za pravo druge poučavati, štoviše, nametati svoje mišljenje kao jedino ispravno, ne poštujući drugog, čak i kompetentnijeg. Stotine tisuća novopečenih stručnjaka imaju pouzdane dokaze o korisnosti cjepiva te potiču na isto, a drugih nekoliko stotina novokovanih medicinara ima pouzdane znanstvene dokaze da se ne smijemo cijepiti jer će se svašta nešto izdogađati. Čovjek treba biti razborit, ponizan i vidjeti što spada u njegovu kompetenciju, a što ne. Istina je ta da se mogu pronaći oprečna mišljenja stručnjaka iz pojedinih grana i da je situacija konfuzna, nikako čista, jer svaka strana ima dobre argumente i nije ih moguće lako odbaciti ili prihvatiti. Radi se o kontradiktornim tezama pa je samim time cijela situacija u najmanju ruku čudna. Možda je zato logično biti skeptičan prema cijepljenju, ali od istog ne treba stvarati priču za koju ne postoji vjerodostojna podloga, osim što bi se mogla iskoristiti za neki film znanstvene fantastike.
Svatko ima pravo sam odlučiti hoće li ili neće biti cijepljen i to pravo i slobodu mu nitko ne može oduzeti.
Svatko ima pravo sam odlučiti hoće li ili neće biti cijepljen i to pravo i slobodu mu nitko ne može oduzeti. A vidimo da se upravo to događa. Umjesto da se razdvajamo na vaksere i antivaksere (lijepih li hrvatskih pojmova!) valja nam se ujediniti u promicanju slobode da se cijepi onaj tko se želi cijepiti kao i onaj koji se ne želi cijepiti ne cijepi i da mu se pri tome ne uskraćuje sloboda niti prava koja iz nje proizlaze. Budimo realni, imamo sve više cijepljenih i zaraženih, ne samo u domovini već u čitavom svijetu. Svi mi možemo dobiti i prenijeti koronu te u konačnici za jedne i druge ona može imati smrtne posljedice. Jeste li sigurni ako niste cijepljeni? Ne! Jeste li sigurni ako ste cijepljeni? Ne! Čemu onda forsirati cijepljenje do razine totalitarizma? Tu, na žalost, kao jedini logični odgovor vidim profit i ništa drugo. Reče jednom netko pametno da je naivno vjerovati da vojna industrija želi mir u svijetu te da je jednako tako naivno vjerovati da farmaceutska industrija želi zdrave ljude. Kome će prodavati cjepivo ili bilo kakve druge medikamente ako smo svi zdravi? Da bi se postigla uspješnost na tom području, valja zastrašiti ljude jer je tada njima najlakše manipulirati.
Budimo realni, imamo sve više cijepljenih i zaraženih, ne samo u domovini već u čitavom svijetu.
E, a kad je čovjek u strahu, osobito za život, onda mu drugi postaje ugroza. Ovdje dolazimo do onog najuspješnijeg što je projekt korona donio, a to je podjela među ljudima. Koliko sam se samo zadnje vrijeme naslušao vaksera koji žele da se antivakseri zaraze i antivaksera koji žele da vakseri umru od posljedica cijepljenja. Strašno! Dok nas s jedne strane može ujediniti uspjeh nogometne reprezentacija, ozbiljna stvar nas razdvaja jedne od drugih. Nije li to možda bio nečiji plan? Tko će ga znati, ali ovakav stupanj netrpeljivosti, pa i mržnje, nije plod nikakvog dobra već samo zla. Točnije, Zloga. Tu bi trebala nastupiti teologija: ne kao znanost koja puno priča o Bogu, već ljudi čiji je život govor Božji. A takve nekako ne zamjećujem u ovoj situaciji.
Bog je ljubav, a vjernici se međusobno ne mogu vidjeti, nameću se i nadmeću u svojoj pameti, zaboravljajući pri tome na Bogu.
Bog je ljubav, a vjernici se međusobno ne mogu vidjeti, nameću se i nadmeću u svojoj pameti, zaboravljajući pri tome na Bogu. Gdje je prisila i agresija, tu nema Krista. A tome su se priključili i klerici, svih stupnjeva kleričkog staleža, te se bave onim što nije njihov posao dok svoje prvotno poslanje zapostavljaju. „Spasi dušu svoju“ bilo je pogrešno geslo misija po župama jer nam je zadatak raditi i na spasenju drugih budući da vjera nije individualizam i sebeljublje. Današnje bi geslo bilo „Spasi glavu svoju“ jer je zdravlje postalo božanstvo, a svojim pristupom situaciji pokazalo se kako je manjak ili čak nedostatak vjere prisutan kod velikog broja klerika. Ne treba situaciju ignorirati, ali joj se ne treba ni klanjati i podrediti. Jao klericima koji su umjesto evanđelja preuzeli geslo od kojeg mi je već muka: „Ostanimo odgovorni.“ Ili pak: „Misli na druge, cijepi se.“ Do sada osobno nisam sreo nekog tko se cijepio, a da je pri tome mislio na druge nego samo na sebe. Čak je apsurdno to što se ljudi ne cijepe zbog zdravlja nego zbog toga da mogu putovati, obavljati svoj posao, ulaziti u određene ustanove itd. Nešto je trulo u svemu ovome, samo je teško proniknuti što. No to niti nije moja briga već je moja briga da ljudima budem na raspolaganju za duhovne medikamente, jer to je moja struka, to je moj poziv i moje poslanje.
Jao klericima koji su umjesto evanđelja preuzeli geslo od kojeg mi je već muka: „Ostanimo odgovorni.“ Ili pak: „Misli na druge, cijepi se.“ Do sada osobno nisam sreo nekog tko se cijepio, a da je pri tome mislio na druge nego samo na sebe.
Nisam propovjednik korone niti anti-korone, cijepljenja niti necijepljenja. Ja sam propovjednik Isusa Krista, Otkupitelja čovjeka, koji nam je objavio jedinoga i istinitoga trojedinog Boga. Želim da čovječanstvo otvori svoja vrata Kristu, kako je rekao dragi mi Ivan Pavao II., a to prvo treba učiniti Crkva. Stvoreni smo na sliku Božju, a to znači da smo stvoreni slobodni od onoga koji nas je stvorio u svojoj slobodi, da smo stvoreni kao bića zajedništva od onoga tko je u sebi zajedništvo, da smo stvoreni dobri od onoga tko je dobar, da smo stvoreni za ljubav od onoga tko je ljubav. Trenutna situacija odnosi nam slobodu, rastače zajedništvo, okreće ljude jedne protiv drugih, dokidajući tako djelovanje dobrote i ljubavi. Ovo su stvari kojima se kao svećenici trebamo pozabaviti kroz sakramente i kateheze, a ne onim što ne spada na nas. Očito nam je bitno svidjeti se nekome, prikloniti se nekoj strani, biti pohvaljen, a da nam ono Božje uopće nije na pameti. Doći će dan kada ćemo za to odgovarati.
Imam Bogom danu komponentu u sebi, a ona se zove – savjest. Što god da mi govori ovaj ili onaj, pa i sam papa, valja mi biti poslušan savjesti. Ako mi savjest kaže cijepi se – cijepit ću se, ako mi kaže nemoj se cijepiti – neću se cijepiti.
Pozivam sve da se uključimo u borbu za slobodu odabira, jer nas neće spasiti niti cijepljenje niti necijepljenje. Svi, baš svi ćemo umrijeti, bilo od korone, bilo od cjepiva, bilo od srčanog ili moždanog udara, raznovrsnih tumora, automobilske nesreće, posljedica pretjerane konzumacije alkohola, cigareta i opijata, upale pluća, starosti i mnogo čega drugoga. Svi ćemo umrijeti, to je jedina sigurnost u životu svakoga od nas. Neka se cijepi tko hoće, neka se ne cijepi tko neće. Imam Bogom danu komponentu u sebi, a ona se zove – savjest. Što god da mi govori ovaj ili onaj, pa i sam papa, valja mi biti poslušan savjesti. Ako mi savjest kaže cijepi se – cijepit ću se, ako mi kaže nemoj se cijepiti – neću se cijepiti. To je ono što kao svećenik imam pravo iznijeti kao mišljenje. Nisam kompetentan baviti se analizom cjepiva i njihovih mogućih posljedica. Ali sam kompetentan reći s Pavlom: „Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo — Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga. Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.“ (Rim 14, 7-12). Ja ću ga polagati s obzirom na to jesam li vršio svoju službu kao svećenik, a to je služba posvećivanja, naučavanja (u vjeri, ne medicini) i upravljanja.
Za ove stvari mogu reći da imaju siguran pozitivan učinak, već u ovozemaljskoj prolaznosti, a u konačnici doprinose potpunom ozdravljenju i životu bez boli i muka – u vječnosti s Bogom, dakako.
Umjesto da vas potičem na (ne) cijepljenje, na pitanje što mislim o cijepljenju odgovaram da bi bilo dobro da se toliko pitamo o spasenju koliko se pitamo o cijepljenju, da se toliko klonimo grijeha koliko se štitimo od korone, da se distanciramo od đavla, a ne jedni od drugih i od Boga. Za područje svojih kompetencija mogu vas pozvati da idete na misu svake nedjelje, da se redovito ispovijedate, da živite sakramente koje ste primili, da svakodnevno molite, osobito krunicu, da svakodnevno čitate Sveto pismo, da postite, da se upoznajete sa svojom vjerom kroz dostupnu literaturu, osobito kroz Katekizam Katoličke Crkve, da činite djela milosrđa, da ljubite Boga i čovjeka. Za ove stvari mogu reći da imaju siguran pozitivan učinak, već u ovozemaljskoj prolaznosti, a u konačnici doprinose potpunom ozdravljenju i životu bez boli i muka – u vječnosti s Bogom, dakako.
Braćo i sestre, mislimo na druge te budimo odgovorni brinući se da svatko tko se nađe na našem životnom putu susretne Krista te jednom, zajedno s nama, dospije u nebesko kraljevstvo!