Isus Krist je stvarno prisutan u euharistiji!
Snimka svećenika koji je zaplakao tijekom mise nedavno je postala viralna na društvenim mrežama. Svećenik objašnjava da je jecao zbog nebrige za euharistiju.
Ime i mjesto svećenika nisu poznati. Međutim, sad ga je upoznalo stotine tisuća vjernika, piše ChurchPop.
Svećenik izražava svoju veliku tugu i opisuje ono što smatra nepoštovanjem pred Isusom u Presvetom Sakramentu.
Iako izričito ne otkriva točan nevažeći čin, on implicira da je to nedostojno postupanje prema euharistiji tijekom primanja pričesti.
Video započinje svećenikovim leđima okrenutim od kamere. Zatim se sagne i zajeca. Nekoliko trenutaka kasnije, obraća se vjernicima sa ambona.
“Postoje stvari koje se ponekad ne mogu objasniti”, započinje. ” Ono što se događa jest da jako boli kad nam Gospodin dopusti dijeliti ili vidjeti neke stvari.”
„Od ovog trenutka u našoj se župi moguće pričestiti samo u ustima i na koljenima. Drugačije ne može. “
“Krist je živ. On je među nama i to jako boli – ne samo kad se ne pričešćujemo, jer to za njega predstavlja veliku bol, nego kad ga se prima a da nismo svjesni koga primamo”
„A kad [Isusa] prime kao da primaju hranu – kao se ne vjeruje u Njegovu stvarnu prisutnost u Euharistiji u kojoj je itekako živ. A ako sam vam rekao da primate na ovaj način, budite oprezni … čak i ako je to mala čestica – najsitnija – On je tamo. ”
“Zbog toga se uvijek mora voditi najveća moguća pažnja”, zaključuje svećenik čiji video možete vidjeti u nastavku.
Katolička crkva ovako podučava o Kristovoj stvarnoj prisutnosti u euharistiji
„Euharistija je spomen Kristova Vazma, sakramentalno uprisutnjuje i prinos njegove jednicate žrtve u bogoštovlju Crkve koja je njegovo Tijelo“ (KKC, 1362).
„Euharistija je ujedno i žrtva Crkve. Crkva, koja je Tijelo Kristovo, sudionica je u žrtvi svoje Glave. I sama biva sva prinesena zajedno s Kristom. Ona se pridružuje njegovu zauzimanju kod Oca za sve ljude. U Euharistiji Kristova žrtva biva i žrtvom udova njegova Tijela. Život vjernika, njihova hvala, patnja, molitva, njihov rad, sjedinjeni su s Kristovima i s njegovom potpunom žrtvom i tako poprimaju novu vrijednost. Kristova žrtva prisutna na oltaru pruža svim kršćanskim naraštajima mogućnost da se sjedine s njegovom žrtvom.“ (KKC, 1368).