Osvanulo je jedno lijepo nedjeljno jutro. Još ga je više uljepšalo to što su naši lađari sinoć pobijedili na utrci lađa. Neku večer pobjedu su odnijele i lađarice. A druga momčad naših lađara sinoć je došla četvrta. Velika je to pobjeda naših mladića i cura. I pozdravili smo ih sinoć sa našim zvonima. Zaslužili su. Znamo da naša nedjeljna razmišljanja čitaju mnogi koji nisu iz naše župe. Ali nećete nam zamjeriti da ćemo danas nahvaliti naše lađare.
Gledajte dragi prijatelji, Bog cijeni rad i trud čovjeka. U prosnim molitvama molimo Boga da blagoslovi rad ruku čovječjih. I blagoslovio je dobri Bog rad i trud ljudi koji su kroz cijelu godinu odvajali svoje vrijeme da bi dostigli cilj-pobjedu na utrci lađa. Trud tih ljudi je neizmjeran. Sa svojih radnih mjesta,bilo na poslu službenika,radnika ili zemljoradnika, žurili su na vježbe da bi se što bolje usavršili. Propušteno je tu mnogo zbog tih vježbi važnih obiteljskih trenutaka, nedjeljnih susreta, možda i svetih misa….veliko je to odricanje bilo kroz cijelu godinu. Ali na kraju je bila radost zbog dostignutog cilja. Sličnost je to velika sa našim vjerničkim životima. Ponekad se čini da su mnoge stvari uzaludne,ali mnoštvo uslišanih milosti svjedoči da Bog čuje molitve vjernih. Čini nam se često da nema izlaza, da se urotilo društvo protiv vjere i protiv vjernika. Što je na žalost i slučaj u mnogim zemljama. Pomalo to zlo dolazi i kod nas. Vjera se pokušava potjerati u katakombe,a vjernicima zatvoriti usta. I mnogi popuštaju. Od duhovnih pastira pa do vjernika. Nestaje vjerničke hrabrosti. A Isus među ostalim danas veli: »Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo“. I još kaže: „Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne“! Hoće li tebe dragi čitatelju naći budnoga ili ćeš popustiti pod pritiskom današnjeg svijeta koji u vjeri vidi prepreku za ostvarenje svojih ciljeva. Zato bi se u upornosti trebali ugledati na lađare. Nema tu malo hoću malo neću. Cijelu godinu treba vježbati. Sinoć čestitam jednom našem lađaru,a on će mi: „ Nisam veslao za pobjedničku momčad, bio sam u drugoj koja je došla četvrta. Nisam zbog obveza mogao redovito dolaziti na vježbe“. Ali s ponosom je taj lađar podigao štit sinoć na pozornici. I sa potpunim pravom. Jer je ipak sudjelovao u pothvatu. Eto dragi prijatelji, lijepo je sinoć bilo u Kominu. Mnoštvo svijeta je izišlo i dočekalo naše lađare. Čestitalo i počastilo. Osjetilo se zajedništvo u našem mjestu. Bilo bi lijepo da se to zajedništvo održi kroz cijelu godinu. Da budemo jedno. Kako u društvenom,tako i u vjerničkom življenju. I na kraju još jednom čestitke svima koji su svojom pobjedom pronijeli ime našeg mjesta cijelom Domovinom. A i svijetom.
Mir vam i dobro!