Danas na ovu nedjelju slavimo i Dan života. Što je to za mene kao vjernika- katolika život? Jeli moje vrednovanje života bliže Božjem tumačenju ili današnjem svijetu koji promiče kulturu smrti? Znate, najgore je ono kada si nigdje. Kada neki kažu, ma znaš, ja sam ti za život ali postoje situacije kada bi trebalo ili bi se moglo…..Šta bi se to moglo? Ubiti dijete u majčinoj utrobi ili starije čeljade jer je postalo smetnja nečijem luksuzu. Nema kod Boga ali. U njega je jesi ili nisi. Točka.
Tko je bio na svetoj misi slušao je dio Isusova govora na gori. O blaženstvima. Tu bi Isusovu poruku trebalo stalno ponavljati danas u ovome svijetu izokrenutih vrijednosti gdje nije više važno biti, nego je važno imati. Sigurno ste čuli za razgovor Aleksandra Makedonskog i grčkog filozofa Diokena. Kaže njemu Aleksandar; De reci mi što ti treba jer sam toliko moćan da ti mogu ispuniti svaku želju. Filozof ga pogleda i reče; Ajde se ti meni samo malo pomakni u stranu, zaklanjaš mi sunce! Današnji čovjek je toliko željan ” sunca”. Sunca istine, skromnosti, poniznosti, sunca pravde…sunca vjere. Gdje je nestalo suosjećanje, blagost. Za krotkost kažu da je slabost,a u stvari to je ogromna snaga koju čovjek zna držati pod kontrolom. Ali ljudima je draža agresivnost. Zašto? Božja želja je da bude mir, pravda. Naše društvo pati za tim. Pati za jednakošću, poštenjem. Boluje od korupcije i nepravde.
Dragi prijatelji, budite zato čista srca, milisrdni, donosite mir u svoju sredinu u svoju zajednicu.
Neka vam.ova Isusova blaženstva budu putokaz, neka van budu poruka da istinska radost ne dolazi od bogatstva i moći već od odnosa prema Bogu i ljudima. Ugodan vam početak novog radnog tjedna i neka vas prate mir i dobro.