Ove nedjelje su Put križa predvodili naši krizmanici kojima ovim putem zahvaljujemo.
Živimo u vremenima promjena. Često nas te promjene pregaze ako nas uhvate nespremne. Naučeni na jedan način života, pomalo nam smeta kada nam vrijeme pokušava nametnuti nov način življenja. Ali nije svaka promjena loša. Evo u vrijeme Isusa Krista narod je već stoljećima živio na jedan način,ali Isus uvodi, mogli bismo reći, revoluciju u tadašnji sustav. Propovijeda vrijednosti kao što su jednakost, ljubav prema bližnjemu i milosrđe. Svojim nastupom daje ljudima nadu. Budi u njima optimizam. Daje im obećanje spasenja. Mnogima te njegove riječi nisu odgovarale. Nisu željeli promjene. Odgovarao im je tadašnji način života. Posebno židovskim svećenicima koji su se osjetili ugroženima od Isusa i njegova nauka. „Staro uminu, novo, gle, nasta!“ kaže nam sveti Pavao u poslanici. I poziva nas na pomirenje s Bogom. To pomirenje treba biti iskreno. Bog ima neizmjerno milosrđe ali samo prema onima koji se iskreno pokaju. Vidimo to iz Isusove priče o rasipnom sinu i milosrdnom ocu. Možda je to najljepša Isusova prispodoba koja čovjeku uistinu približava način na koji djeluje milosrđe Božje. Danas svjedočimo mnoštvu slučajeva kao što je slučaj iz ove prispodobe. Mladi se danas u svojim obiteljima često osjećaju sputanima. Ne žele živjeti po pravilima svojih očeva i majki. Žele nešto novo. Žele promjene. Ali često u tom svojem nastojanju za promjenama zaboravljaju na svoje neiskustvo,i upadaju u nevolje. Društvo danas ima nove vrijednosti. Obitelj, brak, vjera, to je nešto staromodno, to nije u prvom planu nastojanja kod novog svjetskog poretka koji se stvara pred našim očima. Taj novi poredak otima nam našu mladež nudeći im lažnu slobodu i lažni sjaj. I mnogi padaju na to. Vidimo kako su nam crkve sve praznije, kako s krizmom prestaju dolasci naših mladih u crkvu. Crkva im postaje samo servis iz kojeg uzmu ono što im je potrebno. Vjenčanje u crkvi često bude samo zbog pompe i ugođaja, jer ljepše to izgleda u crkvi kad zasviraju orgulje, nego u bezličnom uredu nekog gradskog službenika. Tako se vjera pomalo pretvara u paradu. Ali Bog ima strpljenja. I na sve to gleda i čeka. Čeka tebe dragi prijatelju kao otac razmetnoga sina. Čeka tvoj povratak. Tvoje iskreno kajanje. Čeka kome će udijeliti svoje neizmjerno milosrđe. Zašto to odbaciti? Kod smrti naših najmilijih svi se nadamo da će ih Bog primiti i oprostiti im grijehe. Ali Boga sudi i nagrađuje pravedno. Daje čovjeku dovoljno vremena za kajanje. Pitanje je prepoznaje li čovjek to vrijeme darovano od Boga. Pitanje je koliko će nas zaslužiti to milosrđe. Pitanje je zašto i danas,ove nedjelje nismo bili na svetoj misi. Pitanje je i kako ćemo pred Bogom opravdati ovaj svoj današnji grijeh nesvetkovanja Dana Gospodnjeg. Možemo lagati sebe. Možemo prevariti i svoje bližnjeg. Ali Boga ne možemo prevariti. Bog laž ne voli. Ne reci lažno svjedočansvo dragi prijetelju. Zato dragi čitatelju, pomiri se s Bogom, zatraži iskreno Njegov oprost na svetoj ispovijedi. I ne čekaj vrijeme kada će te donijeti u crkvu, već hodi na svetu misu dok to još možeš činiti sam. Mir vam i dobro!
