Često slušamo i gledamo na televiziji razgovore između građana i novinara.Među svakakvim pitanjima najčešće je ono o ljudskim potrebama i željama. I inajčešći odgovor ljudi je zdravlje,mir i sreća. Živimo u svijetu koji je ubrzan kao nikada do sada kroz svoju povijest. Često od te ubrzanosti čovjek i ne primjeti kako vrijeme prolazi. Pa zar je već Uskrs,šta ima da je bio Božić? Ajme koliko su djeca narasla,zar već idu školu? Poznato,zar ne. Turistički radnici vele da je u zadnje vrijeme potražnja za kućama koje su van mjesta koja vrve turistima. U razvijenom svijetu oni koji sebe to mogu priuštiti bježe iz gradskih središta tražeći mir u predgrađima ili selima blizu gradova. Traže sigurnost. Posebno smo to vidjeli nedavno i u Hrvatskoj kada je mnoštvo naših građana iz gradova krenulo u svoja sela koja su ostavili tražeći mir i sigurnost od epidemije. Čovjek često nažalost ne cijeni ono što ima nego teži za nečim nepoznatim misleći da ćemu to nepoznato pružiti sigurnost i mir. Možda dobije nešto bolji život u smislu materijalnih sredstava,ali sve je to varljivo. Vidjeli smo i sami. Skoro epidemiju u našem mjestu nismo ni osjetili,živjeli smo normalno. I sada živimo polagano,dok se po gradovima nose maske i ljudi strahuju od susreta sa drugima zbog zaraze.
Ovaj uvod donosimo zbog veze sa današnjim čitanjem u kojem nam prorok Zaharija navješćuje dolazak Gospodinov. Taj dolazak će kaže prorok donijeti ljudima žuđeni mir. Taj mir je tako čovjeku često blizu,a ne zna ga prepoznati. Ljudska srca su uznemirena zbog okoline u kojoj žive,već navedene ubrzanosti,poteškoća na poslu i društvenim odnosima,obiteljskim poteškoćama. Politikom posebno. Vidimo to i sami. A Isus nam nudi toliko traženi mir. U Evanđelju nam veli „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« Zašto to čovjek današnjice izbjegava? Mnogi odlaze liječnicima,psihiojatrima misleći da će im oni skinuti teret briga koje ih opterećuju. A rješenje je Isus. Koliko smo se puta osjećali lakše poslije svete ispovijedi. Čuo sam priče da su mnogi iz ispovjedaonica izlazili sa suzama u očima. Ali od radosti,olakšani od tereta grijeha,utješeni oprostom od Isusa Krista,našeg prijatelja koji je uvijek tu uz nas bez obzira kakvi smo. Spremni započeti novi život. Dakle dragi prijatelji,rješenje nam je tu,pred nosom. Isus na sebe prima naše boli i nevolje,što nas to spriječava da Mu ih predamo? Naš ego,oholost,ponos? Razmislimo i uzmimo ono što nam Isus preko svoje Crkve nudi i bit ćemo zadovoljniji u našem svakodnevnom životu. Evo danas su i izbori pa bi lijepo bilo izvršiti svoju građansku,a prije svega i vjersku dužnost. Mir vam i dobro!