Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!
Ako ste jučer čitali vijesti na raznim internet portalima, sigurno vam je za oko zapela vijest koju je objavila Sveta Stolica. Radi se naravno o blagoslovima ljudi koji žive u grešnim zajednicama. I sigurno ne možete naći niti jedan medij koji nije tu vijest prenio. Bomba iz Vatikana, vele neki. Povjesna odluka, govore drugi.
Kaže priča da je u jednom malom mjestu u Dalmatinskoj zagori početkom devedesetih godina preminuo jedan mještanin. Čovjek je bio komunistički dužnosnik i za ljude nije vele mario,a Boga se nije bojao. Međutim, njegova obitelj odluči da sprovod bude vjerski i pozove mjesnog župnika. I što će župnik, nakon nekog razmišljanja prihvati on sprovoditi tog čovjeka svjesan prigovora kojih će biti. I naravno, jedan od njegovih suradnika koji je bio i progonjen u to vrijeme od komunističkih vlasti mu ozbiljno prigovori.
I župnik mu odgovori: Prijatelju, u smrti je ljudima potrebno dati utjehu. Pokojnik je do zadnjega ustrajao u svojoj nevjeri i Bog to zna. Vjerski sprovod pokojniku na Božju odluku neće puno utjecati, a obitelji će pružiti utjehu i nadu što nam svima u takvim trenucima treba. Njegova obitelj nije kriva za njegovo ponašanje, a postupak župnika može ih samo još dalje udaljiti od vjere ili ih vjeri približiti.
Odgovor se župnikovu suradniku nije baš svidio,ali je priznao da u njemu ima puno logike. Te devedesete godine su bile jako čudne. Mnogi su se „obratili“ a Crkva je doslovno kanaderima krstila nekrštene Hrvate. Ništa to nekima nije značilo,ali su dobili“papir“ kojim su se koristili u nekim slučajevima kada im je bio potreban. U tim godinama svećenici su imali silu posla i oko blagoslova. Što god se otvaralo, zvalo se svećenika na blagoslov. Poznata je anegdota i o blagoslovu jednog javnog zahoda. Pa o cesti koja je započeta a nikada nije dovršena. Školi koja trideset godina zjapi prazna. Od svoje obnove i otvorenja. Dakle, što je to blagoslov i čemu služi!
Blagosloviti bi značilo željeti neko dobro, osobito pak Božje djelovanje i milost nad onim što blagoslivljamo. Logično. Međutim, da bi čovjek bio blagoslovljen treba biti ponizan, treba biti svjestan da njegov život ovisi o Bogu, da sa Bogom moramo živjeti u miru, biti bez mržnje prema drugima i što je najvažnije ne živjeti u grijehu. Dakle blagoslov će ući u naš život i našu svakodnevnicu samo ako se odreknemo grijeha i živimo po Božjim zapovjedima. Sveti pisac kaže; Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu misli dan i noć“. Blagoslivljati zato treba kada vidimo da više možda i nema nade. Jer Bogu je sve moguće. Bog može od grešnika učiniti najvećeg pravednika.
Dragi prijatelji, da se razumijemo. Nije ovaj tekst pokušaj pravdanja odluke pape Frane koja možda neke sablažnjava iako se njome učenje o braku ne mijenja, a blagoslov ne znači odobravanje grešnih zajednica, nego je ovo pokušaj objašnjenja što je to blagoslov i kako djeluje. Ova odluka ne mijenja ništa u nauku Crkve koji je nepromjenjiv što se istospolnih veza tiče. Sama Biblija odbacuje svaku istospolnu radnju. Znamo kako je Bog kaznio Sodomu i Gomoru zbog toga. Prema Svetom Pismu svaki homoseksualni čin je grijeh. Bog je stvorio muškarca i ženu, a homoseksualni odnosi su u suprotnosti s Božjim naumom. Sam Isus nas naučava o svetosti braka.
Zaključak: Što je Biblija ili Sveto Pismo? Biblija je Božja riječ upućena čovjeku za sva vremena i sve generacije. To je Božji govor čovjeku. Odluka pape Frane nije obvezna, već samo dopušta svećenicima obaviti blagoslov po njihovoj vlastitoj prosudbi. Dakle,mogu ga odbiti dati. I neće im biti lako. To je jedino sigurno. I još je nešto sigurno. Blagoslov osoba koje žive u tim grešnim zajednicama sigurno neće značiti ništa ako oni nastave sa svojim grešnim životom i grešnim činima koji ih sigurno vode u vječnu propast-u pakao. To je bacanje biserja pred svinje, kako kaže Isus u svojem govoru na gori. Parada je to za one koji ismijavaju i odbacuju Riječ Božju i koriste je samo kada njima odgovara. Blagoslov tim osobama je tek utjeha, nada i želja da se okanu tog zla puta da bi bili u vječnom zajedništvu sa Bogom.