Potpisi Pape i Predstojnika za učenje vjere na odgovorima o pripuštanju homoseksualaca i transseksualaca sakramentima nisu vjerodostojni, nego su preuzeti s drugoga loše skenirana lista papira. S novom upravom Dikasterija jedan propust vodi drugomu.


Čitatelji će se prisjetiti bijednoga prizora koji je don Dario Edoardo Viganò napravio u proljeće 2018., kada je samo djelomično objavio čuveno pismo koje je Benedikt XVI. napisao u povodu niza od jedanaest svezaka o teologiji pape Franje. Slučaj je htio da je ispušten upravo odlomak u kojem je Papa emeritus otklonio bilo kakvu suradnju, ustvrdivši, u svom stilu, da nema dovoljno vremena čitati te publikacije.

Izostavljanje se odnosilo na cijelu drugu stranicu pisma, dok su posljednja dva retka prve – novi odlomak koji je Ratzinger započeo s „Međutim, ne da mi se pisati o njima“ – namjerno izgledala zamagljena i nečitka. Tada je to bila bruka i sramota i to s pravom: Viganò je morao podnijeti ostavku i papa Franjo se pobrinuo za njega, izmislivši za njega ad hoc službu savjetnika Dikasterija za komunikacije.

Ali ta petljavina nije bila ništa u usporedbi s onom koju je osmislio netko iz Dikasterija za učenje vjere. Hrvatski portal Vjera i djela u članku Snježane Majdandžić-Gladić otkriva uznemirujući detalj u koji će se čitatelji moći sami uvjeriti. U odgovorima na neka pitanja msgr. Joséa Negrija, objavljenima 3. studenoga ove godine, Papin potpis i potpis samoga kardinala Fernándeza nisu vjerodostojni. „Dovoljno je preuzeti PDF na svoje računalo i kliknuti na potpis na kraju pa će se vidjeti da je riječ o loše skeniranoj i izrezanoj sličici, tek zalijepljenoj na napisani tekst u Wordu, a ne o skeniranom dokumentu koji je Papa doista potpisao“, pojašnjava Majdandžić-Gladić. Iskušajte da biste se uvjerili. Da je riječ o skenu nastalom tehnikom izreži pa zalijepi (copy-paste), može se provjeriti i povećanjem potpisa: lako ćete uočiti zrnatost slike koja je tamo zalijepljena.



Senzacionalan „previd“ Fernándeza, koji, očito, ne samo da u punoj samostalnosti piše sve što želi, nego sada i inaugurira pristup „uradi sam“ (fai-da-te) Papinim potpisima. Zašto je on ili netko u njegovo ime to učinio, nije jasno i, nastavlja hrvatska izvjestiteljica, „je li riječ o umetnutom Papinom potpisu na nešto drugo što je toga dana odobrio ili je Odgovor u potpunosti krivotvoren, možda i bez Papina znanja, zasad se još ne zna“.

Nije da postoje dvojbe o tome slaže li se Papa u biti s onim što je Fernández napisao, ali to je u najmanju ruku pitanje pristojnosti, s neporecivim i neizbježnim pravnim posljedicama. Je li krivotvorenje potpisa na javnoj ispravi i u Vatikanu kazneno djelo? Ta isprava, između ostaloga, gubi i službenu vrijednost uz to što je, kako smo pisali, sadržaj više nego prijeporan.

Je li Fernández šegrt krivotvoritelja? Da, nezadovoljan petljanjem s tekstovima navedenima u dokumentima koje je napisao, krivotvorenjem značenja i izrezivanjem odlomaka (vidi ovdje i ovdje), sada počne krivotvoriti i potpise? U svakom slučaju, on ostaje naučnik, jer razna podmetanja nisu toliko suptilna da prođu neopaženo.

Je li previše tražiti službeno pojašnjenje o ovom pitanju? Nekoliko je pitanja koja čekaju prikladan i javan odgovor: s koje je druge isprave od 31. listopada 2023. skeniran potpis Pape i Fernándeza? Je li riječ o drugoj inačici odgovora msgr. Negriju ili sasvim različitom dokumentu? Zbog kojeg je razloga poduzeta ova operacija? Tko ju je naložio i tko je za to znao?

S obzirom na lakoću krivotvorenja u krugu Dikasterija počevši od 1. srpnja, zašto se ne deklasificira Bilješka od 21. prosinca 2018., na koju se Predstojnik pozvao u uvodu spomenutoga dokumenta kao dokaz da postoji neprekidnost toga oglašavanja s onim što je Zbor za učenje vjere bio tvrdio prije? I zašto se ne objavi i izvornik s pitanjima santoamarskoga biskupa, kao što je učinjeno za dvojbe petorice kardinala?

No, tu ne završava popis stvari koje treba razjasniti. Od kada je „Tucho“ postavljen na čelo Dikasterija za učenje vjere, na mrežnoj stranici Dikasterija ne objavljuju se dokumenti prepisani i prevedeni na različite jezike, kao obično, nego samo inačice PDF-a datotekâ iz Worda. Koji je tomu razlog? Rezanje osoblja?

Majdandžić-Gladić također ističe kako „dokumenti Dikasterija od 1. srpnja 2023. više nemaju ni službenoga grba u zaglavlju, štoviše nemaju ni zaglavlje, ni urudžbeni broj, niti druge uobičajene službene reference, nego je redovito riječ o tekstovima koji se ne razlikuju od bilo kojega drugoga privatnoga pisma, osim po Papinu i Predstojnikovu potpisu na kraju.“ I opet od početka Fernándezova vođenja, kao što smo već imali priliku istaknuti, nestala su druga znakovita obilježja: nestalo je pozivanje na moguću redovitu ili plenarnu sjednicu Dikasterija s odgovarajućim nadnevkom, kao i združeni potpis Predstojnika i Tajnika, elementi koji navode na sumnju da Tucho djeluje praktički sâm; nema teksta koji pokazuje da je Papa odobrio dokument i naložio njegovu objavu, nema uobičajene završne riječi „Dano u Rimu, iz sjedišta Dikasterija za učenje vjere, dan/mjesec/godina, na spomen/blagdan/svetkovinu…“. Mogu li se znati razlozi ovih sada ponovljenih propuštanja?

Da bi se razumjelo koliko je nisko pao Dikasterij koji je bio Ratzingerov, dovoljno je pogledati pogrješke u odgovoru kardinalu Duki: pogrješno napisana imena Ivana Pavla II. (Giovani Paolo II namjesto Giovanni Paolo II) u bilješci 4 i Benedikta XVI. (Benetdetto XVI namjesto Benedetto XVI) u bilješki 5; Amoris laetitia (u točkama 1., 3., 4., 5. i 10.) u kurzivu, a Mitis iudex (u točki 6) bez kurziva; neujednačena mjerila za bilješke; navodnici koji se otvaraju, ali se ne zatvaraju. Naravno da svi možemo pogriješiti, ali kada je riječ o službenim dokumentima višestruke provjere teksta su obvezatne. Još jedna naznaka da se takav pregled očito nije dogodio i da je Fernández stavljen u tim da djeluje sâm. Problem je što on nije Maradona.


Luisella Scrosati

talijanski izvornik
engleski prijevod i ovdje
francuski prijevod i ovdje
kastilski prijevod
njemački prijevod


s talijanskoga preveo Petar Marija Radelj