Svečanom svetom misom proslavili smo nedjelju zahvale Bogu za plodove zemlje koje Njegovom milošću i svojim radom uživamo. Djeca su prinosom darova i molitvama zahvalila Bogu za sve darove, župnik je blagoslovio hranu i piće,a mali miovci na kraju svete mise zapjevali. Neka u našim molitvama ne budu samo traženja, već i zahvale svemogućem i milosrdnom Bogu za sve ono što uživamo u našim životima. A naše životne poteškoće predajmo Mu kao zadovoljštinu za svoje grijehe i pokoru za njih na ovome svijetu.
Susreti su važan dio ljudskog življenja. Susresti možete dragu osobu, prijatelja. Susresti možete i osobu koju želite izbjeći. Poneki susreti nas obogaćuju, a poneki nas duhovno izmore. Evo na žalost vidimo u političkom životu naše Domovine da vodeći ljudi naše politike čedto izbjegavaju susrete. Iako su ti susreti rijetki, svojim bezobzirnim ponašanjem i govorom nanose sramotu našem narodu i našoj Domovini. I to u dane proslava naših branitelja. Kao da ne znaju da lijepe riječi ne koštaju mnogo, a ipak postižu puno. Lijepo im je poručio Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika; Mi političari smo prolazni ljudi, a njihova(braniteljska) je žrtva trajna i zapisana u dubrovačkim mirima”.
U mirima ili zidinama grada Jerihona slušali smo danas o jednom zanimljivom susretu. Carinika Zakeja i Isusa.Zakej, čovjek niskog rasta, bio je na visokom položaju. Nadcarinik, ravnatelj carinske službe tog područja. Omražen čovjek zbog posla kojeg je obavljao jer je služio osvajačima židovske zemlje. Bogat materijalno, siromašan duhovno. Želi ipak vidjeti Isusa. Čuo je on za njega, ali ga želi vidjeti. Penjući se na smokvu da to ostvari sigurno nije niti sanjao koliko će taj susret promijeniti njegov život. Znao je Isus tko je Zakej. I unatoč tome ide kod njega, u njegov dom. Ide u susret grešniku ne bi li promijenio njegov život. I uspijeva. Zakej se mijenja i postaje druga osoba. Koliko je taj susret donio milosti u život jednog čovjeka. Dragi prijetelji, Bog je taj koji traži susret sa čovjekom. Ustanovljenjem euharistije to nam je omogućeno svakodnevno. Zašto onda čovjek toliko izbjegava susret sa svojim Bogom? Zašto ga odgađa? Svjedoci smo nemilih događaja oko nas kada se ljudski životi gase u trenu i nenadano. I da imamo prigodu upitati te ljude koji su iznenada otišli sa ovog svijeta bi li nešto možda promijenili u svojim životima, možda bi među ostalim jedan od odgovora bio da bi htjeli više biti u Božjoj milosti. Ali na žalost, jedna od stvari koje se ne mogu vratiti su protekli život i propuštena prilika. Danas mi je proboraviti u tvojoj kući Zakeju,kaže Isus. Danas te pozivam na susret u tvojem mjestu u tvojoj župnoj crkvi Jure, Mate,Marija,Luce……dođi na taj susret. Jesam li poslušao Isusov poziv ili mi je nešto drugo bilo važnije? Ma ima vremena, drugi ću put. To su odgovori koji nas mogu koštati spasenja. I nemojte da razlog vašeg nedolaska budu možda priče koje će neki govoriti o vama, ne obadajte ih. To sam vrag pokušava omesti vaš spas jer vas je već dobro uhvatio u svoju mrežu duhovne lijenosti iz koje ne želi da se probudite. Bog žudi za spasenjem svakog čovjeka. Bog želi prazan pakao, a pun Raj. Bog te želi susresti i proboraviti u tvojem srcu zauvijek. Ne sutra ili za godinu dana, već danas dragi prijatelju. Udovolji toj Božjoj želji i predaj mu se. Za dobro svoje duše i tijela.
Mir vam i dobro.
