Svim.majkama čestitamo ovu nedjelju materica i neka dobri Bog bude uz njih i poda im snage u njihovu teškom poslanju.
Jednom prigodom pođe jedan pobožni planinar u planine. I nakon nekog vremena dok se penjao tim negostoljubivim stijenama na koje nitko nije zalazio osim par planinara i to samo par puta na godinu, popusti kamen ispod njega i on ostade visjeti na jednom konopcu zazivajući pomoć i usput moleći Boga da ga spasi. Nakon nekog vremena začuje glas koji ga upita koju vrstu pomoći treba. I nakon što taj pobožni planinar objasni svoje stanje glas mu reče da je to Bog i da će ga spasiti samo treba surađivati. Planinar odgovori potvrdno i upita glas što mu je činiti. Glas, to jest Bog mu odgovori; Pusti taj konopac, zapovjedio sam anđelima da te dočekaju pri tvojem padu. Nasta grobna tišina. Nakon nekog vremena planinar se javi i zapita,; Ima li tko drugi da mi pomogne? Priča kaže da su nakon puno vremena planinari koji su tu došli našli samo konopac.
,”Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo? ” Pitanje je ovo koje učenici Ivana Krstitelja upućuju Isusu. Isus im nabraja u jednoj rečenici čuda koja čini i ostavlha im na volju da zaključe. I zaključak njihov bijaše ispravan. Kakav zaključak bi dali današnji katolici i koliko vjeruju uopće u Isusove poruke. Jesmo li sličniji pobožnom planinaru iz priče ili Ivanovim apostolima? Gledajući oko sebe, čini se da smo sličniji planinaru. Guramo se i trčimo kroz život težeći za uspjehom, karijerom, bogastvom…. Pritom ne gledamo koga gazimo, ne osvrćemo se koga smo možda povrjedili, odmahujemo rukom na glas savjesti. Čvrsto se držimo “konopca” koji vodi k vrhu. I sve je dobro dok ide dobro. Ali život je nepredvidiv i nikada ne znate što vas čeka. Jer godine prolaze, zdravlhe popušta, rukovodeći položaju nisu vječni, tlo pod nogama postaje sve nestabilnije. A glas Božji smo odavno zanemarili. Sakramenti, sveta misa, kršćanska ljubav…..sve su to pojmovi kojima se mnogi kroz život ne zamaraju puno. I vrijeme promjena dočekamo nespremni, izgubivši vjeru i pouzdanje u Boga. Zato i vlada ovoliki nered u našem društvu. Jer smo postali katolici na oapuru,a u praksi se svojim ponašsnjem ne razlikujemo puno od nevjernika iako ih znamo napadati i upirati prstom u njihov način života. Dragi prijatelji vrijeme je da se okrenemo sebi pretresemo svoje ponašanje, postanemo spremni za dolazak Isusa Krista. Ovo milosno vrijeme Došašća neka bude vaše vrijeme odluke o povratku Bogu i vršenju njegovih zapovijedi. Samo tako ćete steći mir u vašoj duši i vašim obiteljima. Jer Bog je mir.
Mir vam i dobro.
P.S. O vama i vašem razmišljanju ovisi kako je završio ovaj planinar iz priče. 





