Na putu iz Rima bježeći pred progonom vlasti, sveti Petar susreće Isusa i postavi mu pitanje: „Quo vadis, Domine? (Kamo ideš, Gospodine?). Isus mu odgovori: Eo Romam iterum crucifigi (Idem u Rim da ponovo budem razapet na križu).
Prateći i čitajući ovih dana novosti iz života Crkve u svijetu čini se da bi to pitanje što je Isus postavio svetom Petru slobodno mogao postaviti i svojoj Crkvi koju je osnovao. Sumnjate? Prije desetak dana u Irskoj u izravnom prijenosu svete mise župnik Seán Sheehy je u propovijedi istaknuo kako su promocija pobačaja, homoseksualnost i transrodnost jedni od najvećih moralnih grijeha. I protiv tog vjernog župnika digla se kako se kaže kuka i motika. Neki su župljani čak napustili svetu misu preko propovijedi. A najgore od svega jest da se nadređeni, to jest biskup koji bi trebao štititi svojeg svećenika, tog istog svećenika odrekao javno preko svih medija, smjenio ga iz župe tako da tamo više ne može slaviti svetu misu. Javno je u svojoj izjavi poručio i istaknuo „duboku uzrujanost i povrijeđenost uzrokovanu sadržajem dotične propovijedi održane tijekom vikenda”. „Izražena stajališta ne predstavljaju kršćansko stajalište. Homilija na redovitoj župnoj misi vikendom nije prikladna da se o takvim temama govori na takav način”.
Ime toga tužnoga biskupa jest Ray Browne iz biskupije Kerry. Što bi on Isusu odgovorio da ga sretne na putu? Bježi pred modernim Pilatima i Herodima kao kakav prestrašeni miš. Što je onda po tome biskupu iz Irske nauk Isusa Krista? Što je to nauk Katoličke Crkve čiji je on duhovni pastir? Možda su ovo prejake riječi, ali jadno je stado koje takav pastir čuva. A vukova je sve više i više. Taj sveti svećenik je postao mučenik modernih vremena, a njegov biskup je preuzeo ulogu Pilata perući ruke od Kristova nauka. Što će reći na susretu s Kristom gledajući u oči mnoštvo svetih biskupa koji su kroz stoljeća zbog vjere gubili glave i trpjeli progone od vlasti?
Prestrašne stvari se događaju u našoj Crkvi. I što je najgore, takvih je biskupa jako puno. Biskupija Mainz u Njemačkoj je okružnicom objavila liturgijski obrazac za “blagoslov bolesnika“, koji bi mogli vršiti laici kojim se očito namjerava zamijeniti sakrament bolesničkog pomazanja,i čije je dodjeljivanje pridržano zaređenom svećeniku. U nekoliko biskupija provodi se već desetak ili više godina. To dokazuje Priručnik o blagoslovu umirućih biskupije Rottenburg-Stuttgart iz 2012. Biskup Essena je posljednjih mjeseci službeno ovlastio laike da podjeljuju sakrament krštenje, dok druge biskupije (npr. Rottenburg i Aachen) razmatraju ovaj primjer. U mnogim se župama već i sprovodi vode bez svećenika, a na tapetu je i sakrament vjenčanja. Mnogi pravovjerni svećenici tvrde da mjesecima nikoga nisu ispovjedili, a svi idu na pričest. I to vam je tako širom svijeta. Od sedam svetih sakramenata koliko toliko se još drže Svećenički red i Sveta Misa. A i oni su pod napadom. Ovih gore par primjera su samo jedan mali mali dio nereda u koji je Crkva upala širom svijeta. I na žalost, iznimka nije ni Crkva u Hrvata. Epidemija corone je najbolje pokazala kako tko diše i koliko je spreman na suprostavljanje nastojanjima da se Crkva podvrgne vlastima. I što god vrijeme odmiče bit će sve gore. A najveće „veselje“ će nastati završetkom Sinode. Samo dobri Bog znade koliko će biti podjela i otpada od vjere. Daj Bože da se zastidimo ovog teksta u to vrijeme,ali kako je krenulo…… Što nam je činiti? Isus nam je ostavio nauk po kojem Crkva djeluje. Sveti oci su nam kroz povijest taj nauk potvrdili i učvrstili. Nama ostaje biti čvrsti i ne mijenjati ga zbog toga jer se nekome to prohtjelo ili zbog toga jer su došla neka moderna vremena. Vidite kako su prošli i kako prolaze oni koji su taj nauk mijenjali i osnivali neke sekte nazivajući ih crkvama. Nestaju pomalo. A Katolička Crkva jest još tu, i opstat će bez obzira na sve. Zato budimo vjerni, bez mijena koje vrijeme nosi i bez obzira što ćete zbog toga biti u manjini i ismijavani. Pobožna predaja kaže da su u kamenu na cesti gdje je Isus susreo svetog Petra ostali otisi njegovih stopa koje se čuvaju u crkvi podignutoj na tom mjestu. Kroz povjest su mnogi propatili slijedeći stope Isusa Krista. To je očiti budućnost kršćana ili bar onog dijela koji će ostati vjeran. Koliko smo spremni na očuvanje naše vjere? Isus nam veli; „Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.” I kada vas na koncu Isus upita: Quo vadis brate i sestro? S ponosom ćete mu moći odgovoriti: Idem k tebi Gospodine, u tvoje Kraljevstvo.
*Stajališta iznesena u osvrtima i komentarima ne odražavaju nužno službena stajališta Crkve.*
I evo link dijela propovjedi tog svetog i vjernog svećenika iz Irske. Mir vam i dobro.