Zadnja je ovo nedjelja pred vrijeme korizme. Kaže jedna priča da je sudac nekom čovjeku klevetniku zadao zadatak da sa svojeg krova prospe par vreća perja,i ujutro kada se svane da to perje pokupi. I ukoliko bude uspješan neće biti kazne za njegovo nedjelo. Međutim po noći puhne lagani vjetar i odnese to perje po sva četiri kraja zemlje. I ne sakupi klevetnik perja. I dođe pred suca praznih vreća. I sudac mu objasni. Tvoje klevete protiv brata čovjeka su kao to perje što ga vjetar raznese. I teško da se mogu poništiti,kao što se ni perje ne može sakupiti. I kazni sudac klevetnika primjerenom kaznom njegovu grijehu. Današnje Evanđelje nam donosi dio Isusove prispodobe na gori koje bismo mogli povezati sa ovom gornjom pričom. Počinje sa pitanjem: Može li slijepac slijepca voditi? Isus je vjernicima dao smjernice kako će se ponašati u svojem životu. Dao im je cilj,otvorio oči da mogu zadobiti život vječni. Ali što ljudi čine čine? Umjesto Isusa slijede slijepce. Razne vođe koji im lijepim riječima zamagljuju vid. Vode ih ravno u jamu. Imamo mnoštvo takvih primjera. Mnogi ratovi su započinjali tako što veliki vođe zaslijepe svijet. Pa bezbožni sustavi su nastali na divnim obećanjima kojima su ljudi povjerovali. I danas je svijet pun takvih slijepih vođa koji donose protu Božje zakone,a narod ih slijepo slijedi. Pobačaj, eutanazija, istospolne zajednice, skoro davanje djece istospolnim parovima. Zar to nisu zakoni slijepaca? A što rade vjernici kojima je Isus otvorio oči? Pa slijede te slijepe vođe u njihovu udaranju po Božjim zakonima. Daju im povjerenje na izborima. Idu za njima ravno u paklenu jamu! A kada Crkva upozorava na takve stvari onda je ti slijepci potvaraju i pokušavaju ušutkati spominjući grijehe pojedinih službenika Crkve. Zaboravljaju da je takvih službenika tek par postotaka. Da se razumijemo, da je i jedan previše je. Jer grijeh je grijeh. Ali ti slijepci spominjući brvno u oko Crkve zaboravljaju trun u oku svojemu. Kriju svoje grijehe. Laži, ubojstva, klevetanja,oduzimanje prava i sloboda. Osuđuju drugoga i prije suda. Na žalost i kod nas vjernika to pomalo postaje sasvim obično. Koliko puta iz svojih usta optužimo i osudimo svojeg bližnjega? Lijenčina, ništa ne radi,puši i pije, krade, preljubnik,ne odgaja djecu kako treba,ne ide u crkvu. Pogledamo li kada izrečemo takve osude sebe? Nije nam pravo kada nas netko nepravedno optuži,a sami postajemo tužitelji i suci. Nije li to pomalo licemjerno? A rješenje je tako jednostavno. Slijediti otvorenim očima nauk Isusa Krista. Okaniti se ogovaranja, osuđivanja. Jezik ponekad ubija jače od mača. Poznato vam je. Ta Bog čovjeku stvori dvoje oči, dva uha,i samo jedna usta. Jasno vam je i zašto. Zato dobri vjerniče slušaj i gledaj. Ne budi slijep. Neka tvoje riječi budu ugodne Bogu. Neka iz tvojih usta izlazi molitva i lijepa riječ,a ne psovka i ogovaranje. Budi stablo sa dobrim plodovima. Kaže Isus danas na kraju: Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore. Svojim riječima i postupcima sami pokazujemo kakvi smo. Mir vam i dobro!