
Prije nekog vremena u razgovoru sa jednom našom starijom mještankom dotaknemo se i onoga šta nas sve čeka, smrti. I reče ona; Znaš li ti komu je najteže umrit? Ko će to znat, odgovorim. Pa onomu koji ima puno, bogatašu, odgovori. Kako to, upitam. Pa lipo, jerbo ima toliko toga ode na ovomu svitu,a ne more ništa jamit sa sobon. Iđe tamo di smo svi jednaki. I sve ti je džaba moj sinko, ako nemaš Boga nemaš ništa.
I ta naša baba sa možda završenom minimalnom školom, u kasnim osamdesetim godinama svojeg života, koja se možda nikada nije makla iz Komina i ove naše doline rekla je tvrdnju u kojoj je sadržana sva mudrost našeg života; Ako nemaš,Boga, nemaš ništa!
Danas u crkvi na svetoj misi čitanja su govorila o materijalizmu, ljudskoj ispraznosti i prioritetima koje bi čovjek trebao imati u svojem životu. Rad je ljudska potreba, potrebno je raditi i lijepo je imati. Tteba opskrbiti svoju obitelj, osigurati joj pristojan život. Lijenost je smrtni grijeh. Dakle sve je jasno. Ali u svemo treba imati mjeru. Zato je Bog čovjeku ostavio zapovjedi. Među njima je i nedjelja, Dan Gospodnji kada nije vrijeme rada već odmora i molitve. Međutim materijalizam preuzima čovjeka, sve mu je manje važno ono duhovno. Tuži se sa obitelji, braćom, sestrama….za komad zemlje, kuće, imanja…..Čemu? Zašto? I unatoč svom bogatstvu koje možda ima i stekne ostaje nezadovoljan jer vidi da život prolazi……
Da ne duljimo evo par rečenica iz današnjih čitanja pa razmislite svatko za sebe.
Danas su naši susjedi u župi svetog Stjepana u Opuzenu proslavili svog nebeskog zaštitnika. Ovim putem čestitamo im današnju njihovu župnu slavu. A vama svima želimo ugodnu večer i početak novog radnog tjedna. Pratili vas mir i dobro.
1. ” Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga uopće nije trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. “
2. »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
3. »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«