Stvarajući čovjeka, Bog mu je dao mnoge odlike i osobine. Jedna od njih je pregalaštvo da u životu bude što uspješniji i težnja za sticanjem. I to je dobra osobina svake osobe. Dapače, čak i poželjna u pojedinim stvarima. Međutim u tome postoji jedno veliko ali. Pregalaštvo ili ambicija su dobre sve dok joj ne postanete zarobljenik. I tada to postaje velika nevolja za čovjeka. O tome imamo što čuti u Knjizi Propovjednikovoj. Sve je ispraznost,veli propovjednik. Ma baš sve! I kada go čovjek sluša,zapitao bi se ima li uopće smisla išta činiti kada je sve ispraznost. Čemu rad, čemu sticanje,,,ta sve je ispraznost. I tu dolazimo do tog velikog ALI.
Ako čovjek samo živi da bi radio,a ne uživa plodove svojeg rada jer želi samo više, onda je to ispraznost. Izjedaju ga brige, želi samo više, u slobodno vrijeme ako ga ima samo planira nove poslove, po završetku radnog vremena ako ga ima broji samo novac. Svi su mu dani isti. Ne veseli se nedjelji ili prazniku jer će biti doma sa obitelji, jer nema ni nedjelje ni praznika. A djeca rastu sama, tek navečer vide umorne roditelje koji novcem pokušavaju nadoknaditi roditeljsku ljubav.Možda sebi i obitelji uplati desetak dana nekog zimovanja ili ljetovanja misleći da mu je lijepo zaboravljajući pritom da godina ima 365 dana. Bračni parovi se zbog poslova i obveza udaljuju, intimnost i utjehu pronalaze kod drugih i dolazi do pucanja obitelji, rastava,prevara…..Imaš novac,bogastvo, nova auta, dobru kuću, ali si izgubio nadzor nad svojim životom. Tvojim životom upravlja ambicija. Postao si njen rob. Dobio si možda bogastvo,ali si izgubio mir.
Da se razumijemo, raditi se mora, lijepo je imati,ali kada to prijeđe mjeru,život ti postane isprazan. Ujutro se digneš, sjedneš na svoje radno mjesto, radiš do mraka, kad dođeš kući još obaviš neke poslove koje nisi stigao i odeš spavati. I tako dan za danom trčeći za nekim ciljem. A život prolazi. I kada dođe vrijeme odlaska u vječnost, u današnje vrijema ako imaš sreće biti ćeš pokopan u komadu,ako ne, spalit će te i strpati negdje. Sve bogastvo, auta,kuće,nakiti, sve ostaje. Bogu dolaziš samo sa svojim djelima. Jer „vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao“.
Zato dragi prijatelji, unatoč ispraznosti života, život je dar od Boga i u životu se treba uživati. Nemojte da vam se dogodi da usput dobijete bogastvo,a izgubite Boga. Da sakupite „punu žitnicu“,a duša vam ostane prazna. »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«Tako Isus kaže danas u Evanđelju. Budimo zato razumni,nađimo u svemu mjeru i živimo život dostojan čovjeka, ne robujmo materijalnom. Mir vam i dobro.