Nedavno je Eric Sammons, glavni urednik časopisa Crisis Magazine, napisao na Twitteru“Obavezno cijepljenje protivno je katoličkom moralnom učenju.”

Na temelju reakcije, pomislili biste kako je predložio vješanje štenaca ili objavio da muškarci mogu zatrudnjeti. Liberalni katolici aktivni na društvenim mrežama poput Massimo Faggiolia i o. Jamesa Martina brzo su osudili tweet (a kad otac Martin osudi tweet, možete biti sigurni da će njegove horde liberalnih sljedbenika slijediti sa bezbroj glupih komentara). Ono što je bilo nevjerojatno u reakciji je koliko su ti komentari bili neuki (ali samodopadni).

Dakle, ovdje se pokazalo kako je objava na Twitteru “Cjepiva su u suprotnosti s katoličkim moralnim učenjem” – dovela do pogrešnog zaključka, tj. čini se kako ljudi smatraju da biti protiv obaveznog cijepljenje znači biti protiv svih cjepiva. Na ovim stranicama smo već razjasnili mnoga pitanja i moralne dvojbe vezane uz cjepiva protiv COVID-19, ali nikada nismo bili kategorički protiv cjepiva.

Suvremeni ljudi vjeruju da, ako je nešto dobro, onda ga je dobro i zakonom nametnuti drugom. Takav je stav, međutim, u suprotnosti s katoličkim moralnim učenjem, koje je čvrsto utemeljeno na prihvaćanju ljudske slobodne volje. Sloboda je temeljni moralni princip. Ako netko učini nešto što je objektivno pogrešno djelo, ali je prisiljen to učiniti, to ublažava, a možda čak i uklanja grešnost radnje. Slično, ako je netko prisiljen učiniti nešto dobro, to također umanjuje njegovu moralnu dobrotu. Bez slobode nema ni morala.

Obaveza, po samoj svojoj prirodi, ograničava ljudsku slobodu, a postoji mnogo vrsta obaveza, uključujući moralno dobre obaveze (na primjer, roditelji mogu i trebali bi obavezati mnoge stvari svojoj djeci). No, što se tiče izbora koji uključuju razborite odluke, obaveze su rijetko, ako ikad, moralne. To uključuje obaveze koje dolaze od države ili privatnih poduzeća. Iako država može staviti prijetnju sankcioniranog nasilja iza svojih obaveza, sveučilište koje propisuje cjepivo kako bi student pohađao nastavu ili poslodavac koji cjepivo postavlja kao uvjet za zapošljavanje, i dalje krši ljudske slobode.

Drugi branitelji obaveznog cijepljenja primijetili su da su voditelji Katoličke Crkve u prošlosti obavezivali na primanje cjepiva. Na primjer, mnoge katoličke škole, često slijedeći državne zakone, godinama su zahtijevale određena cjepiva za svoje učenike. Međutim, oni gotovo uvijek dopuštaju izuzeća zbog vjere ili savjesti, a svi bismo trebali znati da odluke lokalne katoličke škole ne definiraju katoličko učenje (hvala Bogu).

Međutim, nisu samo katoličke škole, već čak i pape ti koji su u prošlosti poticali cjepiva. Neki primjećuju da su prethodne pape poticale cjepiva u mjestima gdje su držali političku vlast: Pio VII. je 1822. nudio poticaje za cijepljenje protiv boginja u svojim državama, a 1848. Pio IX. je dijelio čak i novčane nagrade za one koji su bili cijepljeni protiv malih boginja.

Ali prvo, osobni postupci papa, čak ni onih koji su proglašeni svecima, ne definiraju katolička moralna učenja. Pape nisu bezgrešni i njihovi postupci kao političkih vođa nisu dio Učiteljstva Crkve. Nadalje, ni u jednom slučaju cjepiva nisu bila obvezna. Ohrabrivana su i poticana, ali nisu bila silom nametnuta. (A da čak ne govorimo o vrlo stvarnom moralnom pitanju vezanim uz cjepiva okaljana pobačajem, za razliku od nečega poput cjepiva protiv boginja.)

Najčešći prigovor promicatelja obaveznog cijepljenje nije iznenađujući: papa Franjo je izjavio da je obaveza u redu. Ovdje su igrali na adut: Roma locuta, causa finita est. Ipak, ovaj argument ima dva problema. Prvo, osobne izjave pape nisu dio Učiteljstva Crkve, a drugo, Franjo ovo nije ni rekao.

Papa je rekao da vjeruje da je primanje cjepiva protiv COVID -a etička opcija i pozvao je ljude da ga prime: “Vjerujem kako bi bilo moralno da svi prime cjepivo.” Iako je predsjednik Biden kasnije tvrdio da je papa rekao da je to “moralna obveza”, to nije točno. Može se raspravljati o tome je li Papa Franjo u pravu kada promiče cjepiva, ali nije dao potporu obaveznom cijepljenju.

Dakle, što Crkva zapravo uči o obaveznom cijepljenju, uključujući i cjepiva protiv COVID-19? U najnovijem službenom priopćenju iz Vatikana u prosincu 2020. godine, Kongregacija za nauk vjere izričito kaže: „Praktični razum pokazuje da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da stoga mora biti dobrovoljno.”

Da, nije moralna obveza. Mora biti dobrovoljno. Prilično jasno, zar ne?

Zanimljivo je i da izjava Kongregacija jednostavno kaže da “praktični razum pokazuju” da je obavezno cijepljenje pogrešno. Drugim riječima, ovo je dio naravnog zakona o tome tko smo kao ljudska bića: slobodni smo odbiti medicinsku injekciju ako, koristeći razum, odlučimo da to nije najbolje za nas ili opće dobro. To je jednostavno zdrav razum, kažu u Vatikanu.

No, naravno da zdrav razum nije tako uobičajen na Twitteru. Zbog toga jednostavne izjave poput “obavezno cijepljenje protivno je katoličkom moralnom učenju” nailaze na takav otpor. Iako dio otpora potiče strah i paniku koju guraju naše političke i medijske elite te je stoga barem razumljiv, odbacivanje ovog osnovnog moralnog načela od strane katolika, koji bi trebali znati bolje, otkriva odbacivanje prirodnog zakona u korist neprirodne ideologije.

Izvor