Kamen i krš u dolini Neretve. Kamene kućice u nekoliko sela i zaselaka. Oko 380 stanovnika. To je mala župa Vidonje, najjužnija župa u Splitsko-makarskoj biskupiji. Rekli bi mnogi, Bogu iza nogu, ali ako je suditi po broju svećenika, biskupa i časnih sestara koje su dali, Bogu je ova župa vrlo draga.
Naime, iz župe Vidonje dolaze nadbiskup splitsko-makarski, monsinjor Marin Barišić, bivši papinski nuncij u Bjelorusiji i naslovni nadbiskup nekadašnje Ninske nadbiskupije Martin Vidović, nedavno izabrani hvarski biskup Ranko Vidović te još 20 svećenika i 60-ak časnih sestara, piše 24sata.hr.
Župa Vidonje nazvana je u spomen na staro selo iz kojeg su se mještani sredinom prošlog stoljeća iselili u okolna mjesta. Težak život se ovdje stoljećima živi, kažu mještani, ali Boga se ne odriču nikad.
‘Malo tko je pogledao na nas’
– Sva trojica naših biskupa rođeni su u Vidonjama i proveli su dio djetinjstva gore. Nadbiskup Barišić je i školu pohađao u danas napuštenom selu – govori nam Maja Vrnoga, načelnica Općine Zažablje, kojoj ova sela pripadaju.
Vodi nas do crkve Srca Isusova i Marijina, odakle su svi ovi biskupi, svećenici i časne sestre krenuli. Upoznaje nas i s postarijim mještaninom, voditeljem pučkih pjevača, Matom Ostojićem. Sa suzom radosnicom u oku priča nam o Ranku, Marinu i Martinu.
– Oni su jedni od nas, iz ovog škrtog kraja – govori nam Mate pun ponosa jer pitamo za biskupe. Priča nam kako struje nisu imali do 60-ih, vodu do 2000-ih… Malo tko je pogledao na njih. Ostala im je samo vjera.
Ranko je treći svećenik u obitelji
– Mnogi su se odselili. Ima nas više po Hrvatskoj, nego u župi. Tako su i naši svećenici otišli. Don Marinko Vidović i don Boris su profesori, don Radojko je u konkatedrali svetog Petra u Splitu, don Marin Lav je negdje u Zagori, a don Ljubo Galov na Hvaru – nabraja Mate, koji ih sve poznaje.
Mnogi svećenici dolaze iz jedne obitelji pa je tako biskup Ranko Vidović treći iz svoje obitelji, kaže nam njegova sestra Neda Galov.
– Moj stric, don Mile Vidović, profesor je na Bogoslovnom fakultetu u Splitu. Svećenik je i sin drugog strica Radojko Vidović. I moj brat Ranko – govori Neda, koja kaže kako je plakala od sreće kad je njezin brat postao biskup.
– Nas je 11 u obitelji, osam braće i tri sestre. Žao mi je što nam roditelji nisu živi da vide ovo – dodaje Neda. Priča nam kako je kao dijete bio jako boležljiv.
– Sa sedam godina je imao čir, s četiri se umalo utopio u rijeci. Spasio ga je jedan čovjek. Očito je Bog imao put za našeg Ranka. Uz majku je molio stalno. Rekao je mojima da želi ići u sjemenište. Nisu se protivili, ali su mu ukazali na svu bremenitost i odgovornost tog poziva. On je rekao da se ne brinu jer je on odavno svoj put izabrao – zaključuje Neda.
izvor-https://ploce.com.hr/