Nedjelja je Krštenja Gospodinova i završetak je Božićnog vremena. Nadamo se da ste kroz ovo Božićno vrijeme uspjeli doživjeti radost najradosnijeg blagdana nas katolika.
Koliko je danas teško biti vjernik? Osjećaš li ti brate ili sestro što čitaš ovaj tekst teškoće u svojem životu zbog pripadnosti Katoličkoj Crkvi? Odgovori bi sigurno bili različiti, ovisno o dobi ili poslu sa kojim se bavite. Ali opći dojam jest da nije u današnjem svijetu lako biti kršćanin općenito, a posebno katolik. Dovoljno vam je otvoriti sredstva priopćavanja pa će vam sve biti jasno. Sakramentom krštenja zaslužili smo se zvati Kristovim vjernicima ili kršćanima. Na tom vjerničkom putu kršćanstva mnogi od nas zastrane. Poneki izgube vjeru, neki zalutaju u neke sekte, jedan veliki dio postane ravnodušan održavajući svoje kršćanstvo i doživljavajući svete sakramente samo kroz običaje ,a na žalost samo mali dio svete sakramente doživljava stvarno i uistinu pokušava živjeti svoju vjeru uza sve poteškoće koje kroz to idu. Vidimo tako da po raznim državama svijeta kršćani postaju manjina. Zadnji popis pučanstva nam tako govori da su kršćani u Engleskoj i Welsu prvi put u povijesti postali manjina. Bolje stanje nije ni u ostalim zemljama europskog kontinenta. Zanimljivo je da Islam polako postaje najbrže rastuća vjera na svijetu. Kršćanstvo i dalje ima najveći broj vjernika ali demografi prognoziraju da će u slijedećih dvadeset godina broj novorođene djece kod muslimana nadmašit broj novorođenih kršćana. Čitajući ovo sami sebi postavljamo pitanje: Koliko još uvijek ima vjere na zemlji? Ima ima, ali kršćanske na žalost sve manje. A za to krivicu ne snosi nitko drugi nego mi sami. Krštenje je temelj na kojem počivaju svi ostali sakramenti. A ako mi na tim temeljima ne kanimo i dalje graditi, onda ga uzalud udaramo. Kršten-pušten, kaže narod. To se upravo događa sa kršćanstvom. Mislimo da smo krštenjem dobili kršćane. Ma jok. Zato nam se i događa da mi katolici ne znamo dokle nam traje Božićno vrijeme već dižemo jaslice kada nam drugi to kažu. Zato dragi prijatelji, dragi župnici i vjeroučitelji, dragi katolički mediji; Životom i odgojem gradite kršćanske muževe, žene i djecu. Isus se dao krstiti od Ivana u rijeci Jordanu. Nije trebao, ali je to učinio da nam pokaže koliko je krštenje važan temelj koji stalno treba nadograđivati. Zato gradimo našu vjeru, neka nam to bude veličanstvena građevina od sedam katova koju čini sedam svetih sakramenata. Jednom prigodom Isus svojim učenicima postavi pitanje; Sin Čovječji kada dođe, hoće li naći vjere na zemlji? Ma hoće moj Isuse, ja ću se zato pobrinuti odgajajući svoje sinove i kćeri u katoličkoj vjeri, hrabreći svoje župljane da ustraju, učeći svoje učenike da nastave tvojim putem. To su odgovori koji bi zadovoljili Isusa. S nadom da ćemo ih se držati, želimo vam mir i dobro!