Dan je iza svetog Ante. Nedavno je bilo Tijelovo, pa Srce Isusovo….i svete mise su bile prilično pisjećene. Što se onda dogodi u razmišljanju vjernika da nedjeljnu svetu misu koja je obveza svakog katolika provede bez svete mise. Danas su nas čitanja podsjetila na dvije velike istine: Bog nas ljubi prije nego što smo to zaslužili i poziva nas da tu ljubav nosimo drugima. Kako mi tu ljubav uzvraćamo?
Sveti Pavao naglašava da Krist nije umro za savršene, nego za grešnike. Dok smo još bili daleko od Boga, Isus je dao svoj život za nas. To znači da Božja ljubav nije nagrada za našu dobrotu, nego dar koji nas mijenja i spašava. A dopuštamo li mi Bogu da nas mijenja ili ga svjesno odbacujemo?
U Evanđelju Isus gleda mnoštvo i sažalijeva se nad ljudima koji su „izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira“. Njegovo srce ne ostaje ravnodušno pred ljudskom patnjom. Zato šalje apostole da liječe, oslobađaju i naviještaju blizinu Kraljevstva Božjega.
Evo, i danas Isus gleda svijet istim očima. Mnogo je ljudi koji su izgubljeni, obeshrabreni, usamljeni ili ranjeni. Zato i nas poziva da budemo njegovi radnici u žetvi: riječju ohrabrenja, djelom ljubavi, molitvom i svjedočanstvom vjere. Dakle, poziva nas…..sve nas…Čujemo li mi taj poziv? Dragi ljudi, sve šta imamo od Boga je dar. Kad to shvatimo, naše srce postaje otvoreno za služenje drugima bez računice i bez traženja nagrade. Zato se odazovimo Isusovu pozivu, kao apostoli, zahvalimo mu što nas je ljubio i onda kad smo bili slabi i grešni. Budimo njegovi radnici u žetvi, budimo njegovo svjetlo na ovom svijetu kojeg sve više stišće tama. Mir vam i dobro.