Život teče kao rijeka…..stihovi su ovo jedne pjesme koji kazuju jednu nepobitnu istinu. Istina je također da svaka rijeka kao i život ima svoj početak i kraj. Rijeka svojim tokom oplemenjuje obale i mjesta kojima prolazi. Ljudi također svojim životom obasipaju druge plemenitošću i darivanjem. Ispada da je naš život toliko sličan životu rijeke. Osim u jednom: naš život zna biti naglo prekinut. Svjedočimo tome u našoj župi. Možda malo češće nego što bi trebalo. Zašto? Kako? Pitanja na koje teško možemo dobiti odgovor. I koji god odgovor dali, ne može zadovoljiti ili ublažiti istinu, a ona je strašna; naših Srećka , Ivice i Ferdinanda više nema tu među nama. Odnijela ih rijeka života u tokove kojih se nismo nadali. Bar ne još. Ribari, težaci, lovci…..Neretvani-KOMINJANI. To su bili naši pokojnici. Koliko li su puta po toj Neretvi plovili. Sa njom možda razgovarali….Oj ti riko, ljubiš li nas?
Najviše na svitu…..a vi mene?
Najviše na svitu!
Možda i previše jer svih troje u zagrljaju te rijeke završiše svoj ovozemaljski put. Naglo. Svi troje zajedno. I u nedjelju kada vas zajedno budemo ispraćali u tokove vječnosti, lebdit će pitanja na koja možda nećemo imati odgovor. Imamo zato vjeru i nadu. Vjeru da je Bog neizmjerno milosrdan prema čovjeku. I nadu u ponovni susret na boljem mjestu bez tuge briga ili neodgovorenih pitanja.
A do tada molitva za duše onih koji su nastavili svoj put drugim tokom. Za Srećka, Ivicu i Ferdinanda.
A ti riko…..ljubi nas, ali malo manje, jer tvoj čvrsti zagrljaj zna ponekad biti toliko bolan. Znamo da ne bi tila….ali molimo te…..
Iskrenu kršćansku sućut želimo obiteljima, rodbini i prijateljima ovih dragih ljudi. Bog neka vam bude utjeha i snaga u nadolazećim danima koji neće biti lagani. Jer vaši dragi su otišli dok mi ostajemo i moramo dalje.
Pokoj vječni daruj njima Gospidine i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjem. Amen!