Jesmo li se ikada mi upitali; Koliko ja poznajem svoju vjeru? Koji su izvori sa kojih sam upoznao svoju vjeru? Jeli to možda Nacional Geografic sa svojim pristranim emisijama ili možda neka knjiga ili film, Da Vincijev kod na primjer? Ili sam možda upoznao svoju vjeru sa pravog izvora,iz čitanja Svetog Pisma i na svetoj misi. Nepoznavanje katoličkih vjernika o svojoj vjeri danas često donosi nepotrebne rasprave među samim vjernicima o nekoj stvari. Također kršćani često ispadnu smiješni u javnim raspravama sa sljedbenicima drugih vjera koji doslovno na grub način žele preoteti kršćane. Tu mi na um pada rasprava jednog mladog Nijemca na ulici sa islamskim propovjednikom koji ne znajući kako omalovažiti tog mladića spomene kako su kršćani mnogobošci jer imaju i vjeruju u tri boga, misleći time na Presveto Trojstvo. Pogubio se tu taj mladi kršćanin i rasprava je otišla na stranu islamskog propovjednika.
Čemu ovaj primjer? Često danas mi kršćani prednost dajemo kvantiteti ispred kvalitete. Važnije nam je koliko nas ima, nego kakvi smo. Na svijetu živi više od milijardu katolika, još ima par stotina milijuna ostalih kršćana. Dakle najbrojnija smo vjerska zajednica na krugu zemaljskom. A vidite što se događa?! Trenutno u Europi dva kršćanska naroda vode rat, Rusi i Ukrajinci. Katolika je većina u našoj domovini Hrvatskoj.
Svjedočimo ovih dana bezobzirnoj pljački narodnog novca i to od ljudi koji sjede u prvim klupama i aktivni su članovi Crkve. Da se svi držimo onoga u što vjerujemo svijet bi sigurno bio mirnije mjesto, da smo pravi katolici, Hrvatska bi sigurno bila ljepše mjesto za život. Isus nam danas u svojoj propovijedi ukazuje na taj primjer. Mnoštvo ga slijedi, njega to zabrinjava. Vidi kvantitetu, ali želi i kakvoću tog mnoštva. Izgovara zato teške riječi i uvjete za one koji ga žele slijediti. Traži odricanje. Žrtvu. Ma zamislite vi ove rečenice; »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“ A moj Isuse što ti to govoriš, sigurno su pomislili mnogi, okrenuli se i napustili Isusa. Isus spominjući ovu rečenicu ne pomišlja na mržnju. Želi da čovjekov život, imutak, obiteljsko okružje bude posvećeno Bogu, da bude „cijepljeno“ od povezanosti sa lošim stvarima koje često obuzimaju čovjeka. Graditi sebi bogatstvo na zemlji, a ne promišljati na „bogatstvo“ na Nebesima ne priliči onome tko se naziva kršćanin.
Zato dragi prijatelji neka vamn ljubav prema Bogu bude prvenstvo u vašim promišljanjima u svakodnevnom životu i nećete pogriješiti. Kada vas pogode teški životni križevi,sjetite se križa svojeg Spasitelja, ne dopustite da materijalno zavlada nad vašom duhovnom stranom i predajte svoj život u ruke Gospodinu. Sagradite i dovršite vašu „kulu života“ na pravim temeljima da vas oni koji ne žele biti Kristovi,promatrajući vaš život sa strane nemaju razloga ismijavati i rugati vam se.
I nemojte biti kršćani kao ovi što pune naslovnice dnevnih novina ovih dana po Hrvatskoj. Budite kvalitet,a ne kvantitet. Pa taman bili u manjini. Mir vam i dobro!