Ovo govori Gospodin svemogući: »Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori! Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala ko David, piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al za slom Josipov ne mare. Stog će prvi sad biti prognani; umuknut će veselje raskošnika. Riječ Gospodnja.
Riječi su ovo proroka Amosa koji je živio prije otprlike 2800 godina. Kao da govori sadašnjem naraštaju ljudi na zemlji. Taj sadašnji naraštaj ljudi kao da sve više gubi doticaj sa stvarnošću i živi u nekom virtualnom svijetu. A stvarnost je danas dragi prijatelji vrlo gruba. Neimaština, glad, bolesti, ratovi,socijalna nepravda…..Gdje su kršćani u svemu tome? Mnogi su ovih dana zgroženi padom broja katolika u našem društvu. Spominju se brojke od 79 ili 83 posto katolika u Hrvatskoj. Čini se da bi trebalo postaviti pitanje; Ako toliko ima katolika,zašto je naše društvo u neredu i zašto Hrvatska ne živi to katolištvo? Koliko su ti deklarirani katolici krivi za ovo što se događa oko nas? Odgovor je ;puno! Svojim činjenjem ili nečinjenjem dovodimo do ovih stvari što nam se događaju. U Hrvatskoj su vladali ili vladaju ljudi koje su ti katolici izabrali. Logika nam govori da smo glasovali ili glasujemo za ljude koji u politici i javnom životu baštine i njeguju kršćanske vrijednosti. Odakle onda zakoni koji udaraju na Boga? Pobačaj, istospolne zajednice koje će ubrzo dobiti nazivnika bračne, davanje nastranim zajednicama pravo na udomljavanje djece, rodna ideologija koju je u naše društvo uvela Istanbulska konvencija……i ima toga još. Koliko ti predstavnici vlasti uistinu predstavljaju katolike u zadnjih tridesetak godina naše samostalnosti?
Gledajući naše društvo,rekli bismo da ne predstavljaju. A čitajući rezultate raznih izbora,onda je odgovor drugačiji. Dakle,za sve nevolje koje se događaju veliki dio odgovornosti snosimo sami. Čista logika. Ma znao je to Isus i znajući sa kakvom“vojskom“ raspolaže u svojoj je priči o Lazaru i bogatašu upozorio farizeje,a sa time i nas, kako je ljudsko vjerovanje i ponašanje puno puta nespojivo sa onim što Bog želi od nas. A Bog od nas želi da ostvarimo njegov naum ljubavi za sve nas, da na ovom svijetu gradimo sebi temelje za vječnost, da naš ovozemaljski život učinimo dostajanstvenim i ugodnim za sve. Ali čovjek ima druge želje. Zaboravlja na Nebo i onda izostavlja činjenje dobrih djela na zemlji. Postaje kao bogataš iz priče o Lazaru. A takvih je puno. Dok vlasnici raznih poduzeća žive u vilama,putuju,voze se u limuzinama i privatnim brodovima,dotle njihovi radnici teško spajaju kraj sa krajem.
E,ali svakome dođe isti kraj,prije ili poslije. I dolazi se pred Boga. Bez limuzina,skupih odijela i jahti. Samo sa svojim djelima. I odlazi se u vječnost gdje čovjek nastavlja svoj život po zaslugama. Ili u vječnoj radosti i veselju sa Bogom ili u vječnim patnjama i mukama s pogledom na one koji su u rajskom uživanju sa svim svetima. E, zbog ovoga bi mnogi htjeli da Boga nema. Ali na njihovu žalost,On je tu. Čeka sve nas i piše naša djela u knjigu života. Zato dragi prijatelji učinimo stranice naše knjige života dostojnima da bismo bili ponosni i krenuli na pravu stranu kada dođemo do Vječnog Suca. Mir vam i dobro.