U svojoj veličanstvenoj zamisli kod stvaranja čovjeka, Bog je odredio da niti jedan čovjek po svojem fizičkom izgledu ili osobnosti ne bude isti. Slični možda,ali isti ne. Ta različitost bi trebala biti dobra, na slavu Boga i na dobrobit čovjeka. Jer razni ljudi imaju i razne talente, tako imamo znanstvenike, književnike, ljude vične oružju,novinare,zemljoradnike…..i mogli bismo u nedogled nabrajati. Slobodom koju čovjek Božjom milošću uživa,sa tim svojim darovima radi što god želi. Velika većina ih koristi na dobro svijeta,ali ima i onih koji svoje darove koriste za zle namjere,podjele,svađe ili ratove. I svakome čovjeku život ima kraj,a to je smrt. Pitanje je samo kako čovjek dočeka tu smrt,na koji način ga ona zatekne i jeli spreman na nju.
Jučer čitamo primjer jednog dječaka, čiju smo sliku stavili, petnaestogodišnjaka koji umire od zloćudne bolesti i znajući to odluči tu vijest sam priopćiti svojem mlađem bratu ispričavajući mu se što će umrijeti, što će ga ostaviti. Velika je tuga nastala i ne možemo zamisliti kolika. Ali taj petnaestogodšnjak u svemu tome nalazi snage i tješi svojeg mlađeg brata. I ma što god u tom trenutku rekli teško je naći riječi utjehe. Tako kod raznih smrti i na sprovodima znamo čuti riječi o milosrđu i spasenju. Kao da je to nešto što dolazi samo od sebe. Kao da je to roba na popustu. Međutim, od svoje punoljetnosti,te dvije stvari čovjek treba zaslužiti i dobro se za njih pomučiti. Pislanica nam spominje stegu. Današnje društvo kao da prezire bilo koju vrstu stege, na svakome koraku vlada nered, vrijednosti su se pogubile u nastojanjima današnjeg društva da otvori šitrom vrata nekim lažnim slobodama, nasilju, prevarama,laži, nemoralu…..i uspostavi neku lažnu ravnopravnost. »Borite se da uđete na uska vrata“, poručuje Isus. To znači dopustiti Božju stegu nada nama, da nas On odgaja. Tamu je zlo uvijek koristilo kao svoj znak. I danas ljudi kada nešto nedopušteno rade koriste tamu,noć, skrovita mjesta. Misle da Bog ne vidi njihova zlodjela, prevare, krađe,bračne nevjere, ubojstva…..I nakon toga hrle prvom prigodom u svetišta tražeći milost koju će i dobiti u sakramentu pomirenja uz uvjet da više ne ponavljaju zlo. Ali uz dobijenu milost i mir, kazna za učinjeno ostaje i mora se odraditi. Na ovom ili onom svijetu. Posljedica je to grijeha. Zato dragi prijatelji budimo postojani u našem kršćanstvu, nismo sveci,ali nastojmo živjeti po Božjim zakonima. Olakšajmo sebi život,odbacimo lijenost i potrudimo se ući na uska vrata i biti u društvu sa našim Gospodinom. Sjetimo se danas u svojim molitvama svih onih koji pate i kojima je potrebna utjeha. Neka vas sve skupa prate mir i dobro.
