Jučer smo svjedočili jednom lijepom događaju u našoj Domovini. Stotine muškaraca je sa krunicom u rukama javno molilo krunicu za naš narod i domovinu Hrvatsku. Ali sa naslovnica raznih internetskh portala mogli ste pročitati uvredljive naslove koje su se odnosile na taj događaj. Više pozornosti se dalo pokušaju rušenja mosta na Krimu nego ovom događaju. Teheran u Zagrebu, glasio je otprilike jedan od takvih naslova. A usporedite sada ako imate volje naslovnice tih medija kada se po trgovima naših gradova promovira nastranost, kada se veličaju povorke koje negiraju obitelj i vjeru.
Što se još treba dogoditi da se vjernici ove zemlje probude iz svojeg komfora u kojem žive? Kada će vjernici naše Domovine shvatiti da se nalaze u duhovnom ratu koji su vjernici u ostatku Europe skoro pa izgubili. Buđenje tih vjernika je bolno. Postali su progonjena manjina u svojim zemljama. Gledajući oko sebe na najboljem smo putu da se taj crni scenarij dogodi i kod nas. Sve praznije nedjeljne mise govore više od riječi. Zahvalnost Bogu nestaje iz srca njegovih vjernika.
O zahvalnosti je danas bilo riječi na čitanjima.
O vjernosti i odanosti Bogu također. Zar ti prijatelju ne možeš odvojiti jedan sat za svetu misu da bi se zahvalio Bogu za sva dobročinstva? Zar ti je važniji posjet trgovačkom centru ili šetnja po kafićima od svete mise? Zar si svoju trgovinu, rad u polju i prodaju stavio ispred zahvalnosti Bogu za sve što ti je omogućio? Kakav to primjer mi kao katolički vjernici dajemo ostalima koji to nisu? Što to naša djeca mogu naučiti iz našeg ponašanja? Mogu naučiti da im nedjelja nije bitna. Jer kad ocu i majci nije nešto bitno,zašto bi bilo meni,razmišlja dijete. Sila nikog na ništa neće natjerati. Na krizmanicima možemo primjetiti kako to biva. Primjer je ono što potiče. A rijetki taj primjer dobijaju. Boga se samo sjetimo kad smo u nekoj neprilici, a kada nam je dobro onda odmahujemo rukom i na nedjelju i na svetkovine. Draže nam je nešto drugo. Zašto je danas naša crkva bila poluprazna, zar nismo imali vremena zahvaliti Bogu? Deset gubavaca Isus ozdravi,ali samo se jedan vrati izraziti mu zahvalnost. Samo jedan! »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!« Tako mu zbori Isus. A što će tebi i meni reći dragi čitatelju?
Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!
Riječ Gospodnja.
Sva mudrost je rečena u ovih pet rečenica Pavlove poslanice. Nama na izbor kako ćemo se ponašati.
Mir vam i dobro!