U ovu dvadest četvrtu nedjelju slavimo ime Marijino. Slavimo ga kao “Dan pobjede”, na spomendan velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Beča 1683. Svima onima koji nose ime naše nebeske majke čestitamo imendan.
“Nije dovoljno moliti, treba se i boriti.” Riječi su ovo svetog Maksimilijana Kolbea koji je skončao u nacističkom bunkeru gladi. Na te riječi mogli bismo nastaviti uputu pape Benedikta XVI koji veli da je obveza kršćana i Crkve „imati snagu za pružanje otpora.“ Jer bolji svijet ne grade oni se koji uliznički i poslušnički klanjaju zlim „gospodarima“ (koji ne zaslužuju poštovanje), nego oni koji su spremni reći: NE, dosta je! Za istinu i slobodu to se isplati kazati. Koliko su kršćani,posebno katolici današnjice spremni na borbu za obranu svoje vjere i svojih uvjerenja. Jako malo. Skoro niti male. Naša Hrvatska je čisti primjer . Na snazi nam je još zakon iz komunističke Jugoslavije o ubojstvu nerođene djece. Imamo zakon koji skoro izjednačava grešne istospolne zajednice sa brakom. Djeca se takvim osobama daju na udomljenje. Naš Sabor je donio Istanbulsku konvenciju po nalogu središta moći koji mrze Katoličku Crkvu,a ta konvencija želi poništiti Božji plan stvaranja muška i ženska. Što su učinili ili čine katolici u Hrvatskoj da se to stanje promijeni? Možda jesu nešto pokušali, ali nedovoljno da bi to promijenili. Očito oni koji promiču takve zakone imaju moć vladanja i upravljanja ljudima da im daju povjerenje vladati hrvatskim narodom. Svaki narod će zbog svojih postupaka odgovarati pred Bogom. Odgovarat ćemo i osobno,to nas mimoići neće. Sveti Pavao nam postavlja pitanje: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema?“ Sama molitva je dobra,ali ako je neće slijediti djela, ništa od nje. Na žalost,to je današnje društvo u kojem živimo. Svetišta su nam puna hodočasnika, kuće križeva i kipova,a naš život nalikuje životu poganina. Nema djela. A ako nema djelâ, vjera je mrtva u sebi. Isus postavlja pitanje apostolima; Tko sam ja? Sveti Petar mu veli; »Ti si Pomazanik – Krist!« I Isus ga hvali u tom trenutku. Međutim već kasnije ga tjera od sebe teškim riječima; »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Isus to veli svetom Petru! Opomena je to svima nama. Od pape u Rimu,do katolika u Kominu. Koliko je nama važnije ljudsko nego božansko? Koliko danas ima svećenika,biskupa,kardinala kojima je važnije svidjeti se ljudima i biti popularan nego provoditi Božju volju? Imamo li se snage oduprijeti takvom svijetu kojem duhovno nije važno? Ima li snage Crkva na čelu sa papom se oduprijeti tom svijetu koji je želi mijenjati kako njemu odgovara? Jedna zanimljivost; Sjemeništa i bogoslovije koje čuvaju tradiciju su puna svećenika,nema krize u zvanjima. Strogi redovi duhovnjaka isto tako nemaju krize u zvanjima. Zašto? Jer se ne mijenjaju kako svijet želi. Bog je uz njih. A pogledajte Crkve i sjemeništa po Europi,pa i po Hrvatskoj koji popuštaju promjenama. Prazna su! Danas je bio zaziv Duha Svetoga i blagoslov djece. Neka naša vjera bude puna djela,posebno u odgoju naše djece. Jer kako ih odgojimo i naučimo,tako će nam biti. Mir vam i dobro! FOTO:Jure Zovko
