U našem narodu je mnoštvo lijepih običaja vezanih za vjeru. Jedan od njih su i današnji Ditinjci, slijedeću nedjelju Materice pa Očići. Naša župa još ima sreću da postoje ljudi koji njeguju i izvorno pučko pjevanje svete mise. I milina je bilo slušati ih danas gdje pjevaju Adventsku misu,jednu od četiri koje se njeguju u našem pučkom pjevanju. Svi ti običaji nam govore da se približava proslava nekog velikog događaja. Eto, Božić nam je sve bliži. Unatoč ovoj epidemiji i mjerama ulice naših gradova i sela su okićene,otvoreni su mnogi parkovi,trgovine nude popuste,dobija se privid normalnog života u našem društvu. Priprava za Božić je mogli bismo reći u punom jeku. Ali jeli to prava priprava kojom vjernik kršćanin teži. Kakva je naša nutrina? Jesmo li je dovoljno prozračili od „smrada“ grijeha? Jesmo li i mi „okićeni“ za proslavu Isusovog rođendana ili smo u „mraku“ grijeha? Koliko sadašnje stanje u našem društvu unosi nemir u pripravi za proslavu Božića? Prosvjedi, svađe, prepirke, najave referenduma……Došašće bi trebalo biti vrijeme mira. Razmišljanja. Čak i Crkva izostavlja velika slavlja,ljubičasto je ruho na našim oltarima. Svećenici nose ljubičaste misnice s iznimkom treće nedjelje Došašća kada se još ponegdje može vidjeti i roza misnica radi radosti jer je Božić blizu. Bilo bi svakome od nas puno ugodnije isključiti se iz tih društvenih nemira. Radio,televizija,internet……ostaviti ih po strani. Ali to je skoro nemoguće čovjeku današnjice. Vidimo po vijestima da je vjernicima u pojedinim zemljama i biskupijama taj mir uskraćen čak i u crkvama gdje ne mogu ući ako ne posjeduju razne potvrde. Bogu hvala,mi još slobodno ispovjedamo svoju vjeru i posjećujemo naše crkve bez ikakvih zabrana. Iako je teško u takvim uvjetima zadžati smirenost,naša vjera nam daje nadu da se molitvom postižu čuda. Kroz poviijest mnogih naroda koji su zadržali vjernost Bogu pokazalo se da u odsudnom trenutku Bog iz naroda podiže osobu koja djeluje. Danas u Evanđelju vidimo da je to u Isusovo vrijeme bio sveti Ivan. Prepoznajemo li mi osobe u našem narodu, Crkvi, društvenom životu koji žele naš narod bez fige u džepu vratiti na istinski put vjere u Boga? Kroz proteklo vrijeme milijuni vjernika su se molitvom uticali Bogu za kraj ove nevolje. I Bog će djelovati,ako već i nije to djelovanje počelo. Vremenu kušnje mora doći kraj. I nastupit će vrijeme radosti. Vrijeme zahvalnosti. Kao u današnjem psalmu koji opisuje vraćanje izabranog naroda iz ropstva. I shvatimo ovo vrijeme kao vrijeme suza, teškoća, vrijeme mraka. Ali znamo i vjerujemo da će Gospodin donijeti svjetlo i radost u naš život. Sveti pisac veli: „Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi“. Zato se dragi prijatelji spremimo za to vrijeme pjesme. I poslušajmo poziv svetog Ivana koji kaže; »Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’ Riječ Gospodnja.
Mir vam i dobro!