I na ovih par slika sa prve svete mise danas primjetno je da smo ušli u samu završnicu Korizme. Raspelo je prekriveno, oltari pusti bez cvijeća, nema župnih barjaka…..sve odiše nekim teškim očekivanjem. Ova Nedjelja se još naziva i Glušna. Kao i svaka nedjelja, tako i ova nosi svoje poruke. Mogli bismo reći da je današnja poruka jasna; Bog nikada ne kasni ! Nama se to tako ne čini, ali to je tako. Slušali smo danas o Lazaru. Bolestan je. I to ozbiljno. Isusa obavještavaju, ali nije mu priša. Sestre su mu zbunjene. Lazar mu prijatelj, one ga mole da dođe a on ne obada. Eto i nas, kao Marta i Marija. Molimo, molimo ali odgovora nema. Dašta ćemo nego bit zbunjeni. E ali Isus vidi širu sliku, ne želi samo izliječiti bolest, nego objaviti nešto puno veće, da je On “uskrsnuće i život”.
U ovoj zgodi vidimo da Isus plače. Emotivac, čovjek i Bog. To nam govori da Bog nije dalek ni hladan, nego da On ulazi u našu bol, tugu i gubitak. Ali ne ostaje na suzama kao mi, nego nam donosi novi početak tamo gdje mi vidimo kraj. Isus pita Martu vjeruje li. Također sve nas preko Marte to pita. Vjerujemo li i kada ne razumijemo Božje postupke? Kada Bog šuti, kakva je naša vjera? Koliko je moje povjerenje u Boga kada se čini da je sve izgubljeno? Jer Lazar je umro. Sve je gotovo. O da si došao ranije Isuse…..
Ali Lazarov izlazak iz groba slika je i našeg života, strah, grijeh ili beznađe nas prati. Isus nas međutim poziva, “Izađi van!” , izađi iz tih strahova, grijeha…..nevjere možda.
Dragi prijatelji , njegujmo zajedništvo, jer lakše je je tako. Potrebni smo jedni drugima u vjeri, ohrabrenju i ljubavi. Vidite,,
Bog može oživjeti i ono što smo već možda odbacili, pokopali u sebi, ali samo ako mu vjerujemo. Imajmo to na umu.
Prihodu da dočekamo Uskrs u miru imamo već u utorak kada je našoj župi ispovjed. Iskoristimo taj lijek za našu dušu.
Vama I vašim obiteljima želimo ugodno ovo nedjeljno popodne i neka vas prate mir i dobro.