Prvi je dan po Uskrsu. Spominjemo se danas Isusova puta u Emaus sa dvojicom učenika. I tih desetak kilometara od Jeruzalema, hodajući sa Isusom, ti učenici ga ne prepoznaše iako im je govorio o svemu. Tek za večerom kada blagovaše otvoriše im se oči i prepoznaše tko je među njima bio cijelo vrijeme.
Koliko dragi prijatelji mi ponekad budemo slijepi pored zdravih očiju i ne prepoznamo Božju nazočnost u našim životima? Za puno dobrih stvari znamo reći kako su se slučajno dogodile. Evo potrefilo se, čujemo kako se kaže. Vjerujte, u Boga nema slučajnosti, Bog je u svakom trenu sa vama ako vi to želite. Kaže priča kako neki čovjek prigovori Bogu da nije bio sa njim iako ga je stalno zvao. Bog se začudi i upita ga odakle mu takve misli. Vidi tragove mog života, reče mu čovjek, na dosta mjesta se vide tragovi samo jednih stopa. E moj prijatelju, tamo gdje vidiš samo jedne stope, to su moje stope, u tim trenucima ti si klonuo, a ja sam te nosio da ne padneš, odgovori mu Bog.
Eto dragi prajatelji, pozovite Boga da bude sa vama, uvijek, u svakom trenutku. I biti će. Iako će vam se činiti možda da nije tu. Da ste sami sa svojom nevoljom. Ali On je tu, vjerujte.
Jedan komentar na našoj stranici ispod objave neki dan kojeg nismo brisali veli da je vjera stvar prošlosti, da su vjernici primitvci.
Mi znamo da je vjera stvar budućnosti, da dobro uvijek pobjeđuje zlo, da je svjetlo uvijek ljepše od tame. Sa tim mislima želimo vam ugodno ovo blagdansko popodne. Donosimo par slika sa jutrošnje svete mise i sliku naših žudija iz Lobora gdje su predstavljali našu župu.
Mir vam i dobro!
