Na početku ovog razmišljanja najprije čestitamo našim susjedima, Župa Gospe Karmelske – Bagalović dan njihove nebeske zaštitnice.
Evo jedna priča iz naše župe. U vremenima kada još nije bilo magistrale prijevozno sredstvo koje je povezivalo naš kraj sa ostatkom zemlje je bio brod. Tako je iz Metkovića išao brod koji bi kupio poštu i putnike ako bi ih bilo. U predvečerje Male Gospe, Kominjani su se okupili sa župnim barjakom i svojim župnikom čekati brod da bi obavili naše najstarije hodočašće u Vepric Gospi. Međutim, pri pristanku broda u Komin, ispred skele se stvori milicioner i zabrani ulazak ljudima pod izlikom da župni barjak nije “po zakonu”. Narod se poče buniti i nisu htjeli bez barjaka u Vepric. U međuvremenu stigne župnik, uzme župni barjak u svoje ruke, prođe ne poslušavši zabranu milicionera i povede narod preko skele na brod. Vijest o ovome je stigla i do Graca prije broda, tako da brod u Gradac uopće nije pristao, grački hodočasnici se nisu mogli ukrcati, a pošta je bačena sa obale u brod. Bilo je to vrijeme komunističke vladti i progona vjere.
Čemu ova priča? Današnja Isusova prispodoba govori o sijaču koji sije sjeme i to sjeme pada posvuda. Sjeme je Riječ Božja. Naša vjera. Bez uvrede, promislimo svatko za sebe: Koliko je čvrsta naša vjera i koliko smo spremni braniti naša uvjerenja? Primjeri koji vidimo oko sebe nisu obećavajući. Sjetimo se samo ove prošle epidemije kada su se na mig vlasti zatvorile crkve, zsbranile mise sa narodom i odgodile krizme i pričesti. Jesu li narod i Crkva zakazali? Zar Bog nije moćniji od svakog zla? Kako bi se mi ponijeli da smo bili na mjestu naših djedova i baki? Bi li nas taj milicajac spriječio u našem naumu hodočašća Gospi? Puno pitanja, a tanki odgovori.
Evo što Isus govori; “Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Mir vam i dobro!