Ove dvije male riječi imaju toliko veliko značenje. Mogli bismo reći da je najuzvišeniji čin koji čovjek može učiniti,jest oprostiti zlo koje mu je učinjeno. Zato mnogi vele da je griješiti ljudski,a opraštati božanski. Kroz svoju dugu povijest naš je narod pretpio mnoge nepravde. I živeći svoju vjeru,te je nepravde opraštao ponekad i u korist vlastite štete. Sjetimo se samo Domovinskog rata i ljudi koji su svojim neprijateljima oprostili. Kata Šoljić je primjer opraštanja. Usprkos ratu,naša Domovina je primila stotine tisuća ljudi žena i djece dok su možda njihovi muški članovi obitelji ratovali protiv našeg naroda u Bosni i Hercegovini. Veličina oprosta je nemjerljiva. Isus nas u svojim porukama puno puta upozorava na to. Oprostiti drugome znači pripraviti sebi dobar temelj za život vječni.
Zadnjih dana u našem društvu provlači se tema oprosta za osuđene nalogodavce i ubojice iz UDB-e, Zdravka Mustača i josipa Perkovića. Sukob je otišao toliko daleko da su se posvađali naši predsjednici Republike i Vlade, Milanović i Plenković. Ponovno se otvaraju rane u našem narodu i stvaraju podjele. Uspjeli su čak i možda nekim ucjenama ili nuđejem povlastica unijeti podjelu u branitelje Domovinskog rata. Mnogi postavljaju pitanje; Zašto je tome tako? Odgovor je sasvim jednostavan; Nedostatak pravde, pokušaj zataškavanja zločina i izostanak lustracije u našem društvu. Gledajući ljude koji kroz protekla desetljeća ,a i na žalost danas sudjeluju i upravljaju našim društvom, stječemo dojam kao da se nije baš nešto puno promijenilo. Mnogi pripadnici crvene elite koja je vladala u bivšem bezbožnom sustavu,samo su presvukli košulje i nastavili biti na visokim položajima i u današnjoj Hrvatskoj. Tako u društvenom i političkom životu imamo odvjetnike,suce, razne političke analitičare, gospodarstvenike koji su proganjali naš narod u socijalističkom sustavu. I to je svima poznato. Što više čak postoje i slikovni zapisi, pa razni zapisnici sa suđenja i prokazivanja koji svjedoče o tome. I nikome ništa. Ti ljudi i njihovi potomci i danas vedre i oblače društvom u zemlji Hrvata. Toliko su utjecajni u medijima i politici da svaki pokušaj kazivanja istine proglašavaju pokušajem revanšizma i promjene povijesti.Od pojedinih pripadnika zloglasne služba čak čine medijske zvijezde, simpatizirajući i javno čestitajući duboke godine starosti koje su dotični milošću Božjom doživjeli. Jer Bog im očito daje vremena da se pokaju, da zatraže oprost. Ali pokajanja nema. Istina iz njihovih usta ne izlazi. Što više,još je pokušavaju više skriti. Vidjeli smo to na suđenju u Njemačkoj. Da se razumijemo, oprostiti je potrebno i naša nas vjera uči o tome. Kakvi bi mi kršćani bili kada ne bi oprostili. Ali oprost treba zatražiti, izjaviti kajanje za učinjeno zlo. Sveti Luka u Evanđelju kaže; “Pazite jedan na drugoga! Ako se brat tvoj ogriješi, pouči ga, bude li mu žao, oprosti mu!” Ima li što nejasno u ovoj poruci? Tko je od bivših živućih članova elite koja je provodila crveni teror izrazio žaljenje i zatražio oprost? Za više od pola milijuna ubijenih Hrvata, za oko 600 svećenika Katoličke Crkve. Nitko! Kako dati oprost ako ga netko ne želi?! Na koju adresu uputiti oprost? Kome? Čini se da smo kao narod upali u bezvoljnost,nije nas briga, mislimo da ništa ne možemo promijeniti. Od naroda koji je bio svjetionik i putokaz kako se čuva vjera i pripadnost narodu postali smo mlakonje,kao trska koju vjetar njiše dok je god ne izguli iz korijena. A to će biti vrlo brzo. Jer 300 000 mladih je otišlo iz ove lijepe zemlje. Puštaju korijenje vani i neće se nikada vratiti. Nikada! Možda pod starost i mali dio njih,ali njihova djeca će postati Nijemci,Francuzi,Irci,Amerikanci…….A potomci crvenih elita će ostati tu i urediti ovu lijepu zemlju prema svojem ukusu i zabilježiti pobjedu nad nekad ponosnim narodom koji nije znao kako upraviti sa stečenom slobodom. Zato skupa sa blaženim Alojzijem Stepincem vapimo:
„Isuse, uskrsnuli Spasitelju! K Tebi, Knezu mira, upiremo oči u strašnoj oluji, koja je snašla čitav svijet. Dođi među nas, koji smo Te istina mnogo puta zatajili, gore nego apostoli, ali koji ipak hoćemo da budemo Tvoji. Reci, molimo Te, i našem hrvatskom narodu na pragu novoga razdoblja života, kao nekoć apostolima nakon Uskrsnuća: »Mir vama!«(J.Ć.)
