Međunarodni je dan braka,te ovim putem čestitamo svim muškarcima i ženama koji su u braku. U mislima smo i molitvama sa svima onima kojima se zbog raznih okolnosti brak raspao ili nije u stanju kakav bi trebao biti.  Na kraju svete mise bio je blagoslov za sve bračne parove. Svi bi se kao društvo i Crkva trebali truditi da opstane ta institucija stvorena i blagoslovljena od Boga. I ma koliko se pojedine udruge i pojedinci trudili izjednačiti brak sa raznim grešnim i nastranim zajednicama, brak će zauvijek ostani samo kao zajednica muškarca i žene.

Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina. Početna je to poruka današnjih čitanja na koju se nastavljaju poruke svetog Pavla o uzaludnosti vjere ako ne vjerujemo u uskrsnuće. U evanđelju slušamo Isusov program kroz devet rečenica. Mudrosti su to koje bi nama trebali biti pokazatelji kako se kretati kroz život koji je prolazan. Trebali bi ustrajati i nastojati živjeti ne samo za matereijalno,već i za duhovnim stvarima. Ako čovjek zaglibi samo za materijalnim dosezima,onda nikada neće biti zadovoljan,uvijek će mu biti malo,stalno će željeti još i još…..A kada dođe kraj životnog puta,iza sebe će vidjeti duhovnu pustoš,a oko sebe bogastvo koje mu ništa neće značiti u trenutku odlaska pred Stvoritelja. Isus naziva jao svima onima koji materijalno ili tjelesno zadovoljstvo stavljaju ispred duhovnog. Prororok Jeremija nam donosi Božju riječ koja veli; »Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Gospodina odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj“ . Čovjek je stvoren kao duhovno biće koje ima savjest. I ta savjest je glas Božji u čovjeku. I najteži zločinci i prijestupnici su u pojedinim trenucima postavili sebi pitanje jeli u redu to što čine. Oni su taj glas savjesti smatrali svojom slabošću,a u stvari glas Božji ih je pokaušao odvratiti od njihova zla puta. Na žalost mnogi ga nisu poslušali. Zato dragi prijatelji poslušajte svoju savjest i ne dajte se pokoriti svijetu. Nije to lak zadatak jer pritisci su strašni. Danas da bi nešto postigli morate se ponašati kako svijet želi, morate biti član neke udruge ili političke stranke, vidimo po svijetu koliko su pritisci na one koji drugačije razmišljaju u ovim vremenima epidemije.  Nije danas lako biti necijepljen, nije lako odbiti testiranje djeteta, nije lako biti protiv pobačaja i eutanazije,protiv rastave braka,istospolnih zajednica….nije lako zastupati vjerska stajališta posebno kada vidimo da je i Crkva u mnogim stvarima popustila tim pritiscima. Zato neka vam na umu uvijek budu riječi sa početka ovog našeg razmišljanja: Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.« Riječ Gospodnja.

Mir vam i dobro!