Sveti Ivan Zlatousti: “Kada se misa slavi, svetište je ispunjeno bezbrojnim anđelima koji se klanjaju Božanskoj Žrtvi prinesenoj na oltaru.”
Ovo se događa na svakoj svetoj misi, premda mi to ne vidimo. Danas je tako bilo i u našoj župnoj crkvi. Otprilike onako kako vidite na priloženoj slici. Jeste li ikada razmišljali o događajima koji nas okružuju na svetoj misi?
Jedna katolička facebook stranica skoro svake godine po završetku Božićnog vremena stavi šaljivu sliku gdje vjernici koji su redoviti kroz cijelu godinu pozdravljaju one koji su na mise dolazili samo na Božić uz želju da se vide i slijedeće godine na svetoj misi. I koliko god to bilo šaljivo, na žalost u tome ima i istine. I onda čovjek postavi sebi jedno pitanje; Kako kod tolikog velikog postotka djece koja pohađaju vjeronauk i kod tolikog broja ljudi koji se izjasne vjernicima katolicima neke naše crkve mogu biti poluprazne? Što to čovjeku znači biti vjernik-katolik? Jeli to izjašnjavanje samo zbog običaja ili uvjerenja? Jesmo li svjesni što propuštamo izostankom sa svete mise? Gdje naći krivca što mlade danas,a i starije sveta misa ne zanima? Pa pomalo u svima nama. Krivnja je na pojedinim vjeručiteljima u školama i župnicima u župnim dvoranama što na vjeronauku ne znaju zainteresirati djecu za svetu misu. Krivnja je na pojedinim roditeljima što svojim primjerom ne usađuju ljubav svojoj djeci prema vjeri i svetoj misi. Krivnja je djelomično na vodstvu Crkve što svojim ponekad upitnim postupcima dovodi vjernike u zabludu. Primjera ima puno,a najočitiji je bio zatvaranje crkvi i ukidanje svetih misa po nalogu vlasti zbog zaraze koju usput više nitko puno i ne spominje. Kako sada ljude potaknuti i privući u crkvu kada ste ih u njihovoj najvećoj potrebi i strahu od bolesti odbili i zalupili im vrata pred nosom uskraćujući im duhovnu okrijepu i snagu. Nadamo se da je to bila slabost i greška koja se nikada više neće ponoviti. Naš naraštaj možda kao niti jedan do sada, osim u početku kršćanstva živi u vremenu kada mora izabrati stranu. Biti na strani dobra ili zla, vjere ili nevjere, biti Kristov ili otpasti od njega. „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta“! Uzviknu tako sveti Ivan danas u Evanđelju vidjevši Isusa. Zato dragi prijatelji slijedimo svetog Ivana u prepoznavanju Isusa Krista i budimo istinski vjernici. Neka nam nedjeljna sveta misa bude izvor na koji često idemo. Sveta misa je srce naše vjere,a znamo koliko je srce važno. A katolik bez svete mise jest kao čovjek koji nema srce. Na kraju ovog nedjeljnog razmišljanja želim vam ugodan i blagoslovljen početak novog radnog tjedna koji će prema najavama biti kišovit. Mir vam i dobro!
I dođite slijedeće nedjelje na svoj osobni susret sa Gospodinom! Vidimo se.