Čovjek često ostane bez teksta, nijem pred događajima koji ga snađu. U ovo vrijeme išćekivanja Božića, u čovjeku bljesne zraka istinske radosti. Ali nađe se nekako i druga strana, koja tu radost pomuti, izazove zabrinutost.
Sama smrt uvijek znači bol, potresenost, rastanak, odlazak…..Večeras je u našoj župi trebao biti radostan događaj pun pjesme i glazbe koje slave dolazak Božića. Ali ta pjesma se pretvori u plač zbog iznenadne smrti na samom mjestu događaja. Kazuje nam to koliko je život krh, kao treptaj oka je. Kao svijeća što dogori. Bio si i sada te nema….Čemu svađe, prijepori, nemiri….Božić nam dolazi, blagdan mira, radosti i sreće. Blagdan nade. Spustimo naše poglede sa visina, pogledajmo oko sebe, primjetimo brata čovjeka koji živi tu do nas. Živimo mir u ovom kratkom životu kojeg imamo. Učinimo da on bude zalog nečeg većeg, trajnijeg, neraspadljivog. Dajmo našem životu smisao kakav i zaslužuje. Naše molitve večeras su upućene za utjehu i snagu živima i za mir duše pokojnika. Mir vam I dobro.