Slušali smo danas o mudrosti i lijenosti. Evo donosimo dvije rečenice. Što bi vi izabrali da vam kaže Gospodar. Prvu ili drugu?
1. Valjaš slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran…..uđi u radost gospodara svoga.
2. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu, ondje će biti plač i škrgut zubi.
Ono šta smo danas slušali ne ostavlja puno prostora za opravdanja. Bog nam je svima nešto povjerio, ali postavlja se pitanje: Što smo učinili s onim što smo primili? Lako je govoriti da vjerujemo, da smo dobri ljudi i da nikome ne činimo zlo. Ali je li to dovoljno? Treći sluga iz Evanđelja nije ukrao talent, nije ga izgubio, nije učinio ništa loše. Ali nije učinio ni ništa dobro. I upravo je u tome njegov grijeh.Koliko puta i sam tako živim? Znam da bih trebao oprostiti, ali ne opraštam. Vidim da nekome treba pomoć, ali okrećem glavu. Imam vremena za sve, samo ne za Boga. Nefjelja, blagdan, sveta misa…. Pronalazim opravdanja za vlastitu lijenost, ravnodušnost……Prvo čitanje govori o vrsnoj ženi čija se vjera prepoznaje po djelima, a ne po lijepim riječima. Ona ne čeka idealne okolnosti da bi činila dobro. Njezine ruke rade, njezino srce ljubi, a njezina vjera donosi plodove. Bog nas nije pozvao da samo izbjegavamo zlo, da okrećemo glavu…..učinit će to netko drugi, znamo reći…nego da činimo dobro. Nije dovoljno reći: „Nikome nisam ništa skrivio.” Treba se zapitati: „Kome sam danas pomogao? Koga sam utješio? Za koga sam se žrtvovao?” Jednoga dana i ja ću stati pred Gospodina. Tada neće biti važno koliko sam imao izgovora, nego što sam učinio s darovima koje mi je dao. Zato se danas moram ozbiljno zapitati: Živim li svoju vjeru ili se samo nazivam vjernikom? Koristim li darove koje mi je Bog dao ili ih zakapam u vlastitu udobnost i sebičnost?
Nije danas lako, to svi znaju. Ali sveki uspjeh traži osobnu žrtvu. To je poznata činjenica. Što ja činim da bi mi na kraju mog životnog puta bilo dobro? Hoću li čuti na Sudu prvu ili drugu rečenicu sa početka ovog teksta?
Dobri čovječe, probudi se zato iz svoje duhovne uspavanosti. Ne dopusti da tvoja vjeroa bude bez djela. Prestani tražiti opravdanja koja u Boga ne piju vode i počni živjeti ono što vjeruješ.
Jer Dan Gospodnji, dan poziva na drugi svijet dolazi iznenada, kao kradljivac kako kaže sveti Pavao. Hoću li imati vremena? Hoću li biti spreman?
Možda je ovo malo oštar tekst, možda malo uznemirujuća slika. Ali istina je često takva. Imajmo zato na umu da najveća nevolja nije imati malo talenata, nego protratiti one koje nam je Bog povjerio. Mir vam i dobro.
